„Potpuno neprihvatljivo“, tim je kratkim, oštrim i izravnim riječima američki predsjednik Donald Trump komentirao iranski odgovor na američki prijedlog za okončanje rata, nakon višednevnih očekivanja i optimizma da bi mogao biti postignut sporazum ili barem memorandum o razumijevanju. Trumpova reakcija odmah je odjeknula svjetskim tržištima, diplomatskim krugovima i sigurnosnim centrima moći, jer je postalo jasno da pregovori između Washingtona i Teherana ulaze u novu, mnogo opasniju fazu.
Brzo odbacivanje iranskog odgovora izazvalo je u ponedjeljak snažan rast cijena nafte zbog straha da će se deset tjedana dug sukob nastaviti te dodatno ugroziti plovidbu kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu. Nekoliko dana nakon što su SAD iznijele prijedlog s ciljem obnove pregovora, Iran je u nedjelju odgovorio fokusirajući se na prekid rata na svim frontama, posebno u Libanonu, gdje se američki saveznik Izrael sukobljava s Hezbollahom, skupinom koju politički, financijski i vojno podupire Teheran.
Iranska državna televizija objavila je da Teheran traži ratnu odštetu te inzistira na iranskom suverenitetu nad Hormuškim tjesnacem. Također je navedeno kako Iran od Washingtona zahtijeva prekid pomorske blokade, čvrsta jamstva da neće biti novih napada, potpuno ukidanje sankcija i kraj embarga na izvoz iranske nafte. Time je Teheran jasno dao do znanja da ne želi parcijalni dogovor, nego sveobuhvatan politički i sigurnosni sporazum kojim bi redefinirao odnose sa Sjedinjenim Državama nakon više desetljeća neprijateljstva.
Samo dva sata prije objave iranskog odgovora Trump je na svojoj platformi Truth Social optužio Iran za odugovlačenje, tvrdeći da Teheran već 47 godina manipulira Sjedinjenim Državama i svijetom politikom odgode i iscrpljivanja pregovora. Prema procjenama analitičara, Iran je namjerno odgodio odgovor do nedjelje navečer kako bi pojačao pritisak na Trumpa neposredno prije otvaranja američkih tržišta i novog trgovačkog tjedna. Nakon neuspjeha u postizanju dogovora o završetku rata koji traje već 73 dana, cijene nafte već su na otvaranju tržišta snažno porasle. U ponedjeljak ujutro cijena nafte skače između 3 i 4 posto do 105 dolara po barelu.
Iako Trumpov prvi odgovor nije potpuno zatvorio vrata diplomaciji, istodobno je povećao mogućnost daljnje vojne eskalacije. Iz Teherana zasad nema službenog komentara na Trumpovo odbacivanje iranskog prijedloga, no iz iranskih političkih krugova poručuje se kako Trumpovo nezadovoljstvo često znači da je iranski plan učinkovit te da „nitko u Iranu ne radi planove kako bi udovoljio Trumpu“. Takve izjave imaju snažnu političku i psihološku poruku te pokazuju da Iran želi ostaviti dojam samouvjerenosti i otpornosti unatoč velikim gospodarskim i vojnim pritiscima.
Iranovi zahtjevi pritom su iznimno ambiciozni. Teheran traži trenutačni prekid neprijateljstava na svim frontama, jamstva protiv budućih napada, potpuno ukidanje američkih sankcija, uključujući ograničenja izvoza nafte u roku od 30 dana, trenutačno ukidanje pomorske blokade nakon potpisivanja preliminarnog sporazuma, oslobađanje zamrznute iranske imovine te preuzimanje kontrole nad Hormuškim tjesnacem u zamjenu za američke sigurnosne obveze. S druge strane, Washington pokušava razdvojiti sigurnosna i politička pitanja te predlaže prekid sukoba prije otvaranja razgovora o najspornijim temama, uključujući iranski nuklearni program i regionalni utjecaj Irana preko saveznika u Libanonu, Siriji, Iraku i Jemenu.
Energetska dimenzija sukoba postaje jednako važna kao i vojna. Cijene nafte skočile su u ponedjeljak za tri dolara po barelu nakon vijesti da će se zastoj, koji je gotovo paralizirao promet kroz Hormuški tjesnac, nastaviti. Prije rata tim je plovnim putem prolazila gotovo petina svjetske nafte, zbog čega je postao jedno od ključnih globalnih žarišta. Svako novo pogoršanje situacije odmah se odražava na svjetska tržišta, cijene goriva, inflaciju i gospodarsku stabilnost velikih država.
Amerikanci se pritom suočavaju s rastom cijena benzina manje od šest mjeseci prije međuizbora koji će odlučiti hoće li Trumpovi republikanci zadržati kontrolu nad Kongresom. Upravo zato Bijela kuća pokušava balansirati između pritiska na Iran i izbjegavanja velikog regionalnog rata koji bi dodatno destabilizirao svjetsku ekonomiju i izazvao političke posljedice unutar SAD-a.
Washington zasad nema ni snažnu međunarodnu potporu za širu vojnu operaciju. Članice NATO-a odbile su pozive za slanje ratnih brodova radi ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca bez sveobuhvatnog mirovnog sporazuma i međunarodnog mandata. Europske države strahuju da bi izravni vojni sukob s Iranom mogao izazvati novu energetsku i migrantsku krizu, dok Kina i Rusija nastoje dodatno proširiti svoj utjecaj predstavljajući se kao alternativni posrednici u pregovorima.
Upravo zato Trumpov odlazak u Peking dobiva dodatnu geopolitičku težinu. Američki predsjednik trebao bi u srijedu razgovarati s kineskim predsjednikom Xi Jinping o ratu, globalnoj energetskoj krizi i mogućnosti zajedničkog pritiska na Teheran. Washington računa na to da bi Kina, kao najveći kupac iranske nafte i jedan od rijetkih velikih partnera Teherana, mogla odigrati ključnu ulogu u prisiljavanju Irana na kompromis.
No unatoč diplomatskim pokušajima, retorika s obje strane postaje sve tvrđa. Na pitanje jesu li vojne operacije protiv Irana završene, Trump je u govoru emitiranom u nedjelju odgovorio: „Poraženi su, ali to ne znači da je gotovo.“ Upravo ta rečenica možda najbolje opisuje trenutačno stanje na Bliskom istoku , rat možda ulazi u novu fazu, ali mir je i dalje vrlo daleko.
Agresija i zločin upakirani kao patriotizam konstanta su Izraela. Desetljećima je Netanyahu pokušavao uvjeriti niz američkih predsjednika da se pridruže Izraelu u ratu protiv Irana. Učinio je sve što je mogao da se miješa u unutarnju politiku SAD-a kao strani vođa - posebno kada je pokušao potkopati multilateralni iranski nuklearni sporazum iz 2015., ključno vanjskopolitičko postignuće Baracka Obame. Netanyahu je pomogao uvjeriti Trumpa da se povuče iz sporazuma 2018., što je pak dovelo do intenziviranja iranskog nuklearnog programa i zaliha visoko obogaćenog urana dovoljnih za desetak nuklearnih bojevih glava. Bila je to katastrofalna Netanyahuova pogreška. Vrhunac svega bilo je "imenovanje" Trumpa čak dva puta za predsjednika Amerike, odnosno, kako Izraelci u šali kažu, Netanyahuovog zamjenika.