Trumpov duh živi u maloj Hrvatskoj, u osobi njezina predsjednika Milanovića

Ima onih kojima nedostaje Donald Trump otkako je izgubio izbore u SAD-u. Nema ga više u javnosti, a posebno nedostaje njegova “tvit-politika”. Na svjetskoj razini osjeća se velika dosada i praznina otkako ne čitamo i ne slušamo salve njegovih danonoćnih obračuna sa svima koji su mu smetali na putu njegove politike, a posebno s onima koji su mu se usudili kontrirati.

Takve je uredno vrijeđao. Rezultat takvog njegova četverogodišnjeg huškanja bio je upad rulje u Kongres. No Trumpov duh živi u maloj Hrvatskoj, u osobi njezina predsjednika koji se ponaša baš kao Trump za svoga mandata. Milanović je hrvatski Trump!

Milanovićev rječnik Trumpov je rječnik. Milanovićev način vođenja politike Trumpov je način. Jedina je razlika u tome što je Trump politiku i obračune vodio na Twitteru, a Milanoviću je omiljeni Facebook. Sve je drugo isto. Nema kočnica, nema filtra. I Trump i Milanović sami su autori svojih objava. Objave vrve od vrijeđanja, prostakluka, najnižih strasti, pri čemu je Milanović za koje koplje u prostakluku i vrijeđanju otišao dalje od Trumpa. Isto kao i u javnim istupima, gdjegod se pojavi, iskoristi priliku da se obračuna s onima koji su se usudili nešto mu prigovoriti.

Zapravo, i Trump i Milanović osobe su s golemom taštinom. I nisu, naravno, jedini takvi, bome je takav i Plenković, i brojni drugi. I Trump i Milanović u svojim obračunima s niskim strastima idu do kraja u prvome redu kad su osobno pogođeni. Trump je to pokazao na mnogo načina u puno prilika, vrijeđao je i omalovažavao koga god je htio, jer valjda to može američki predsjednik. To je bila njegova borba protiv američkog „establishmenta”, baš kao što Milanović sad svoju pljuvačku borbu želi prikazati kao borbu protiv korupcije, kriminala i tome slično.

Ali da je osobna razina tu najbitnija, najbolji je primjer njegov obračun s Pupovcem. Milanović ga ne bi ni jednom riječju dotaknuo da se Pupovac nije javno osvrnuo na Milanovićev sukob s Plenkovićem oko Vrhovnoga suda. Pupovac je, međutim, ušao u tu raspravu, i taj njegov stav nije se nikako svidio Milanoviću. Stoga je krenula pljuvačina samo takva, rečenice za koje bih mogao biti siguran da su mu kod jednog dijela biračkog tijela, koje i nije bilo dosad baš njegovo, osigurale drugi mandat na Pantovčaku i debelu hladovinu do mirovine.

Milanović nije ništa novoga rekao o Pupovcu, što već nismo i čuli i znali. Ali način kako se on obračunava, na tome bi mu mogao pozavidjeti i Trump! Istina, ima i razloga za to. Milanović je znatno načitaniji od Trumpa, daleko elokventniji, ima mnogo širi izbor riječi kojima se koristi, za razliku od Trumpa, u čijim su se istupima vrtjele uglavnom iste rečenice. Milanović je intelektualno daleko potkovaniji od Trumpa, pa su i njegove uvrede daleko sočnije, a jezik nevjerojatno bogat.

No, kako rekoh, nije on prvi Pupovca javno ogadio. Prvi je to učinio njegov prethodnik i drug Ivo Josipović. Ali ni Josipović nije to učinio iz nekih drugih pobuda, nego iz osobne osvete. Ako se sjetimo, Pupovčevi novinari objavili su tekst u kojemu su problematizirani ZAMP i Josipović. Nakon toga Josipović nije polemizirao isključivo s novinarima i tekstom, nego se javno obrušio na Pupovca, pri čemu je izrekao legendarnu sintagmu koja do danas prati Pupovca, da je etnobiznismen.

Bio je to tada šok, da se neki drug s lijeve strane i to još u ulozi šefa države, tako obračunava s vođom srpske manjine u Hrvatskoj. To bi se moglo očekivati od nekoga s radikalne desnice, ali ne i od “naprednog” ljevičara. Međutim, sve to napredno brzo padne u vodu kad si osobno pogođen. Tako se ponio i Milanović, i ne samo prema Pupovcu.

I sad je Milanović neki državnik, neki borac za bolju Hrvatsku, a iza svog premijerskog mandata u Hrvatskoj i stranci ostavio je krš i lom. Kako se njemu i Josipoviću mogu zaboraviti doslovce svinjarije koje su radili oko “lex Perković”? Tada su Milanović i njegov sadašnji pobočnik Miljenić govorili da je to u interesu hrvatskih branitelja jer će biti mnogo optužnica i izručenja ako nemamo taj zakon.

Zakon je na kraju povučen, a nijedna optužnica protiv branitelja izvana nije došla. U čemu im je ljestve tada držao i Peđa Grbin. I to su onda moralne vertikale!

Jer nije sporno da je u Hrvatskoj na djelu debelo usmrdjela močvara korupcije, kriminala, nepotizma, političke trgovine, trgovine utjecajem… Ma svega najgoreg! I da hrvatskim institucijama treba veliko čišćenje. Ali Milanović bome nije taj kojemu treba vjerovati i sad ga dizati do nebesa.