Iako je snimka bila mutna, prizor nije ostavljao mnogo prostora za dvojbu: američki marinci spuštali su se konopcima iz helikoptera Black Hawk na palubu naftnog tankera u vodama blizu Venezuele. Akcija presretanja jednog od brodova pod sankcijama, koji su ilegalno prevozili sirovu naftu, označila je početak nove faze strategije Donalda Trumpa usmjerene na rušenje vlasti Nicolása Madura, piše The Telegraph.
Samo nekoliko dana kasnije američki predsjednik objavio je uvođenje potpune pomorske blokade Venezuele, s jasnim ciljem presijecanja glavnog izvora prihoda tamošnjeg režima. - Venezuela je sada okružena najvećom vojnom silom ikada okupljenom u povijesti Južne Amerike. Ta će prisutnost samo rasti, a šok koji ih čeka bit će bez presedana - poručio je Trump u utorak. Analitičari ovaj potez tumače kao proračunatu strategiju ekonomskog gušenja Madurove vlade, čiji opstanak ovisi gotovo isključivo o izvozu sirove nafte. Istodobno, Washington računa na to da će pritisak natjerati ključne saveznike Caracasa, prije svega Rusiju i Kinu, da se distanciraju od režima. - Bijela kuća je u potpunosti predana smjeni Madura - izjavio je izvor blizak američkoj administraciji.
Upravo ta logika stoji u pozadini Trumpove blokade i šire kampanje kojom se nastoji Venezuelu izbaciti iz globalnih tokova moći. Maduro je godinama održavao režim zahvaljujući golemim zalihama nafte, koje su među najvećima na svijetu. Ispod venezuelanskog tla nalazi se više sirove nafte nego ispod Saudijske Arabije, Rusije ili Sjedinjenih Država, a taj resurs, često nazivan „tekućim zlatom“, čini oko 88 posto ukupnog izvoza zemlje, vrijednog približno 24 milijarde dolara godišnje. Trump pokušava presjeći taj izvor još od 2019. godine.
Tijekom svog prvog mandata Trump je uveo sankcije venezuelanskoj državnoj naftnoj kompaniji PDVSA te zaprijetio sekundarnim sankcijama svima koji s njom posluju. Kao odgovor, Madurova vlada razvila je mrežu starih i slabo održavanih tankera koji su, često tajno, nastavili prevoziti naftu prema Kini, Rusiji i Kubi, zaobilazeći međunarodne zabrane. -Suština ove taktike je odsijecanje svakog preostalog izvora prihoda kako bi se režim destabilizirao i prisilio na promjenu - objašnjava Christopher Sabatini, viši istraživač za Latinsku Ameriku u Chatham Houseu.
Gušenjem prihoda od nafte Washington želi dodatno izolirati Madura i stvoriti razinu nestabilnosti koja bi ga natjerala na ostavku ili potaknula pobunu unutar njegovog vlastitog kruga. Odnosi između SAD-a i Venezuele već su godinama na najnižoj razini, a Washington i većina njegovih saveznika Madura smatraju autoritarnim vladarom. Unatoč tome, prihod od nafte omogućio mu je izgradnju lojalne mreže vojnih zapovjednika i međunarodnih partnera koji održavaju njegovu vlast.
Najvažniji među njima je Kina, koja preuzima oko 80 posto venezuelanskog izvoza nafte. No Peking tu naftu ne tretira kao klasičnu trgovinu, već kao sredstvo otplate duga nastalog kroz oko 60 milijardi dolara kineskih zajmova uloženih u venezuelanske energetske projekte. Ako isporuke nafte prestanu, Maduro iz kineske perspektive prestaje biti politički saveznik i postaje financijski problem. - Mogao bi doći trenutak kada Kina zaključi da je lakše riješiti se Madura nego nastaviti s njegovim održavanjem - upozoravaju stručnjaci.
Takav pristup Pekingu nije stran. U Africi i središnjoj Aziji Kina se više puta distancirala od čelnika koje više nije smatrala pouzdanim ili korisnim partnerima. U tom kontekstu Trumpovu strategiju pojedini upućeni nazivaju „Donroe doktrinom“, čiji je cilj potiskivanje kineskog utjecaja s američkog kontinenta.
Pod pritiskom se nalazi i Kuba, koja se desetljećima oslanjala na subvencioniranu venezuelansku naftu. Stručnjaci upozoravaju da bi blokada mogla imati pogubne posljedice za Havanu, uz drastičan pad izvoza i ozbiljne ekonomske poremećaje. - Pokušaj izgladnjivanja vlade u praksi znači i izgladnjivanje stanovništva - ističu sugovornici The Telegrapha. Rusija je, iako manje vidljivo, također igrala ključnu ulogu u održavanju venezuelanskog energetskog sektora. Međutim, s obzirom na to da Vladimir Putin od Trumpova povratka u Bijelu kuću nastoji popraviti odnose s Washingtonom, postoji mogućnost da Moskva smanji svoju potporu Caracasu i povuče tankere, dodatno izolirajući Madura.
Neki znakovi takvog zaokreta već su uočeni. Krajem studenoga pojavila su se izvješća da Rusija započinje evakuaciju svojih državljana iz regije. U međuvremenu, SAD je započeo s gomilanjem snaga, što predstavlja najveću američku vojnu prisutnost u regiji u posljednjim desetljećima. Sve je započelo napadima na brodove za koje je administracija tvrdila da sudjeluju u krijumčarenju narkotika prema SAD-u, a američke snage mjesecima su izvodile smrtonosne udare na manja plovila u međunarodnim vodama.
Takvi potezi potaknuli su strahove, i u Venezueli i u SAD-u, da se Trump priprema za rat, mogućnost koju sam predsjednik nije u potpunosti isključio. Pomorska blokada, prema upućenima, predstavlja jednu od blažih opcija o kojima se posljednjih tjedana raspravljalo unutar administracije.
Prema navodima, visoki vojni dužnosnici iznijeli su Trumpu i scenarije koji uključuju kopnene operacije, izravne udare na Madurovu osobnu zaštitu ili zauzimanje ključnih naftnih polja. Razmatra se i strategija okretanja narkokartela protiv vlastitih vođa, presijecanjem financijskih tokova povezanih s krijumčarenjem fentanila.
Za venezuelanske oružane snage prihodi od nafte ključni su element stabilnosti sustava. Vojni vrh kontrolira luke, carinske točke i distribuciju goriva, čime vojska ostaje temelj Madurove moći. Sličan obrazac vrijedi i za njegove navodne veze s organiziranim kriminalom, koji se oslanja na pristup lukama i novac od prodaje nafte.
Trump se, prema izvorima, protivi potezima koji bi izravno ugrozili američke vojnike ili se mogli pretvoriti u politički i vojni neuspjeh. - Ova administracija pokazala je spremnost na uporabu vojne sile, ponekad i vrlo naglo. Zračni udari nisu nezamislivi, ali rat protiv Venezuele teško bi predsjedniku donio međunarodno priznanje kakvo priželjkuje - zaključuju analitičari za The Telegraph. Ako izvoz nafte potraje, Maduro će vjerojatno ostati na vlasti. Ako se prekine, Kina bi mogla odustati od potraživanja duga, a osiromašeni ključni ljudi režima mogli bi mu okrenuti leđa. Washington se, zaključuje The Telegraph, vodi procjenom da režimi ne propadaju kada su napadnuti, nego kada ostanu bez saveznika.
Leftarde mazohiste kužim da uvijek navijaju za Tita, Madura, Staljina, Hamas, ali ovi anemični KraDeZeovci Vanje, Sanje, Idleri xyz mi nisu jasni. Vjerojatno čudaci što na parlamentarnim biraju druga Anemičnog dok na lokalnim druga TTejca. Podrška Trumpu, samo deri, narodu s takvima niti je bilo, niti ima, niti će biti sreće. Deri diktatore i komunjare