Uoči NATO summita koji će se u srpnju održati u Ankari, sve je veći pritisak na članice Saveza da pokažu kako ozbiljno namjeravaju ostvariti ambiciozne ciljeve vezane uz obrambenu potrošnju. Iako su sve države članice pristale do 2035. godine izdvajati ukupno 5 posto svog BDP-a za obranu i sigurnost, brojne zemlje još su daleko od tog cilja. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte trebao bi ministrima obrane predstaviti povjerljivo izvješće o napretku država članica prema novim financijskim obvezama. Prema informacijama koje prenosi Politico, izvješće će posebno staviti pod povećalo zemlje koje i dalje značajno zaostaju za zadanim ciljevima.
Europske države nastoje dokazati da mogu preuzeti veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost, dok Sjedinjene Američke Države postupno smanjuju dio svojih vojnih kapaciteta namijenjenih NATO-u. Istodobno, američki predsjednik Donald Trump nastavlja inzistirati na tome da europski saveznici povećaju svoja ulaganja u obranu. Novi NATO cilj predviđa da države do 2035. godine izdvajaju 3,5 posto BDP-a za osnovne vojne sposobnosti te dodatnih 1,5 posto za širu sigurnosnu infrastrukturu, uključujući kibernetičku zaštitu, otpornost kritične infrastrukture i druge sigurnosne projekte.
Među državama koje bi se mogle naći na udaru kritika nalazi se Španjolska. Madrid je prošle godine odbio prihvatiti NATO-ov cilj od 5 posto BDP-a, tvrdeći da je moguće ostvariti potrebne vojne sposobnosti uz znatno manja izdvajanja. Španjolska je ove godine za obranu osigurala oko 34 milijarde eura, čime je dosegnula razinu od približno 2 posto BDP-a. Međutim, postoje sumnje oko toga hoće li NATO priznati dio planiranih ulaganja koja uključuju telekomunikacije, kibernetičku sigurnost i odgovor na prirodne katastrofe. Dodatni problem predstavlja činjenica da je španjolski premijer Pedro Sánchez jedan od najglasnijih europskih kritičara Donalda Trumpa, što bi moglo dodatno povećati političke napetosti.
Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo podržalo NATO-ov cilj od 5 posto BDP-a, trenutačno ima osigurano financiranje za svega 2,6 posto. Vlada premijera Keira Starmera zasad nema jasan proračunski plan kojim bi dosegnula puni cilj. Situaciju je dodatno zakomplicirala ostavka ministra obrane Johna Healeya, koji je upozorio da planirana povećanja nisu dovoljna za ostvarenje NATO-ovih zahtjeva. Britanske vlasti sada rade na novoj obrambenoj strategiji koja bi trebala biti predstavljena prije summita u Ankari.
Mađarska je 2025. godine za obranu izdvojila nešto više od 2 posto BDP-a, no nova vlada premijera Pétera Magyara suočava se s pritiskom javnih financija i mogućim smanjenjem obrambenog proračuna. Slična situacija je i u Češkoj. Vlada planira izdvajati 2,1 posto BDP-a za obranu, no dio tog iznosa uključuje infrastrukturne projekte poput modernizacije autocesta, što je izazvalo određene sumnje među saveznicima. Kako piše Politico, NATO pažljivo prati na koji način pojedine države prikazuju svoje obrambene troškove, budući da postoji zabrinutost da se određeni civilni projekti prikazuju kao vojna ulaganja kako bi se lakše zadovoljili zadani ciljevi.
Posebnu pozornost privukla je Slovenija. NATO je navodno izrazio sumnju u metodologiju kojom Ljubljana izračunava obrambenu potrošnju. Prema procjenama Saveza, stvarna obrambena izdvajanja Slovenije mogla bi biti bliže razini od 1,6 posto BDP-a, iako službeni podaci pokazuju nešto više od 2 posto. Dio stručnjaka smatra da su prethodne slovenske vlasti koristile kreativne metode obračuna kako bi formalno dosegnule NATO-ove ciljeve. Nova vlada premijera Janeza Janše nastoji promijeniti pristup te pokazati snažniju predanost NATO-u i europskoj sigurnosti.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni jedna je od europskih čelnica s najbližim odnosima prema Donaldu Trumpu. Ipak, ni Italija nije među državama koje trenutno mogu dosegnuti NATO-ove ambiciozne ciljeve. Rim za ovu godinu planira ukupna izdvajanja za obranu i sigurnost od oko 2,8 posto BDP-a. Talijanske vlasti pritom ističu važnost domaće vojne industrije i snažne prisutnosti mornarice na Mediteranu. Međutim, stručnjaci upozoravaju da politički odnosi sami po sebi neće biti dovoljni ako ne budu popraćeni konkretnim povećanjem vojnih sposobnosti.