Umjerena kontinentalna klima s toplim ljetima i kratkim, hladnim i snježnim zimama nudi odlične uvjete za razvoj vinogradarstva. Zašto to, pomislili su u ludbreškom kraju, ne iskoristiti i pretvoriti u turistički adut? I tako je, na sat vremena lagane vožnje autocestom od Zagreba, u ludbreškoj Podravini, gdje nizina na južnoj strani prelazi u brežuljke, prije osam godina nastala vinska cesta s nekoliko “vinskih postaja”. Koliko vremena, pitamo domaćine, treba za prolazak tom posebnom cestom?
– Kak’ kome. Ovisi kol’ko se gde zadržite. Tu vam nije važno kak’ fletno vozite, nego koliko cajta imate za guštanje u vinima – odgovaraju u udruzi Trsek. Branko Kežman, predsjednik te i udruge Ludbreška vinska cesta, kaže da ih vrijedi posjetiti jer se mogu kušati doista odlična vina.
– To su butik vinarije s vrhunskim vinima. Na vinskoj cesti nas je šest vinara i svaki turist može pronaći ono što mu odgovara – kaže Kežman, koji proizvodi čak sedam vrsti vina. Ludbreška vinska cesta jedna je od rijetkih, a možda i jedina vinska cesta u državi, koja ima vlastito brendirano vino Poštenjak. Inspiracija za ime bio je popularni Dudek, naivni poštenjak iz Podravine, kojeg je, kao i njegovu Regicu i niz drugih sjajnih likova, osmislio Mladen Kerstner, rođen u Ludbregu 1928. godine, scenarist legendarnih serija “Mejaši” i “Gruntovčani”. Poštenjak je vino bez zloće, uvjerava Kežman i dodaje da je vino mješavina graševine, chardonnaya i sivog pinota.
Pravcem Graz - Varaždin - Ludbreg - Koprivnica prolazila je najstarija redovna poštanska linija na ovim prostorima
– Jako je dobro za piće čisto, a može i za gemište – kaže. Prošlog vikenda podravska vina kušalo je dvjestotinjak gostiju na Danima ludbreškog vinogorja i 4. vinskog maratona, koji je završio feštom ispod spomenika sv. Vinku, podignutog uz magistralnu cestu od Ludbrega prema Koprivnici, iznad naselja Globočec. Kip zaštitnika ludbreškog vinogorja visok je 7,40 metara, a postavljen je na osam metara visoko postolje s vidikovcem. To je, kažu, najviši kip sv. Vinka na svijetu, a s njega se vidi čak i Mađarska.
Većina bijelih sorti
– Uzgoj vinove loze, a samim time i njegovanje vina, intenzivnije počinje krajem devedesetih godina 20. stoljeća, od kada se u Ludbregu organiziraju jedinstvene Izložbe mladih vina ludbreškog vinogorja. Na ovim su prostorima zastupljene bijele sorte vina, i to čak 70 posto svih vina, a preostali dio čine crna i voćna vina – tumači nam direktorica Turističkog ureda u Ludbregu Andreja Horvat.
Bijela kvalitetna vina odnjegovana na ovim područjima su graševina, rajnski rizling, pinot bijeli, sauvignon, silvanac zeleni, chardonnay, burgundac, traminac i moslavac, a proizvode se i tradicionalna bijela miješana stolna vina. Od crnih vina najčešće se nailazi na frankovku, pinot crni i cabernet. U posljednje vrijeme vraća se, kažu, i uzgoj nekih autohtonih sorti kao što su škrlet, kleščec i mrkovača, a prodaju se i kvalitetna vina od kupine i ribizla.
Ludbreška vinska cesta nalazi se u vinogorju iznad grada, a šetnja cestom, posjet kletima, vinskim hižama i podrumima, te kušanje vinske „kaplice z Ludbreških goric“ ostat će lijep i dugo pamćen doživljaj susreta s blagim i pitomim zelenim bregima ludbreškog vinogorja – Katalenom, Sigečakom, Vinogracima, Starjakom i Krčima. Na ludbreškoj vinskoj cesti nalazi se restoran Arabela u Globočecu, Vinski podrum Makar, Vinska kuća Kirić i Vinarija Stručić u Vinogradima Ludbreškim – Sigečaku te Agroturizam Kežman u Slanju.
Bježala od nečastivog
Kušaonica vina Trsekov podrum u prostoru dvorca Batthyany u Ludbregu trenutačno se renovira. Vino je utkano i u legendu o Ludbergi, kćeri upravitelja imanja grofa Bele II, koja je, bježeći od samog nečastivog, zaklon pronašla u maloj vinogradarskoj kućici, danas bi se reklo klijeti. Počela je obrađivati vinograd i postala poznata vinogradarka koja je vino darivala crkvama, kapelicama i samostanima za mise.
Nečastivi koji uvijek vreba, prerušen u bogatog grofa, pokušao joj je preoteti vinograd, no Ludberga ga je drvenim križem zabila u zemlju takvom silinom da je na suprotnoj strani Zemljine kugle eksplodirala Antipodravina, o čemu svjedoči vulkanski otočić Antipodes. Dokaz je, napominju, izvor vruće vode u Ludbregu koji je dobio ime po Ludbergi. Ludbrežani danas svoja iskričava vina nazivaju “petim elementom”, uvjeravajući da se u tom gradu, u kojem je, tvrde, i centar svijeta, združuju sva četiri elementa postojanja – vatra, voda, zemlja i zrak, a onda oni kao peti dodaju svoje vino. Nakon nekoliko čašica Poštenjaka, u to nije teško povjerovati.
U Ludbregu, na obali rijeke Bednje, i 12 prigradskih naselja živi nešto više od devet tisuća stanovnika
Dakako, osim Ludbreške vinske ceste, valja spomenuti i Topličku vinsku cestu kod Varaždinskih Toplica, Vinsku cestu Klampotić u općini Cestici i Vinsku cestu Jalžabet u istoimenoj općini. Najstariji sačuvani dokument u kojem se spominju vinogradi na području današnjeg Jalžabeta potječu iz 17. i 18. stoljeća. Na temelju sačuvanih zapisa, u toj općini zaključuju da se vinogradi tu rastu u neprekinutom vremenskom kontinuitetu od srednjeg vijeka do danas.
Pronađena je pisana potvrda iz 6. lipnja 1759., kojom kapetan jalžabetske župe Sv. Elizabete potvrđuje da je župnikov kmet Josip Katančić kupio vinograd od vlasnika plemićkog dobra Jalžabet. U Cestici uzvraćaju da između crkve sv. Barbare u Cirkulanama i crkve sv. Barbare u Natkrižovljanu raste najbolja loza, od koje se vino za vrijeme starih Rimljana vozilo u Rim, i to pod vojnom pratnjom, da ga putem netko ne bio ukrao. U vrijeme Austro-Ugarske njihovo se vino pilo na carskom dvoru u Beču.