Objava američkog predsjednika Donalda Trumpa o "povijesnom mirovnom sporazumu" između SAD-a i Irana možda zvuči kao kraj jednog od najvećih geopolitičkih sukoba posljednjih mjeseci, no stvarnost je znatno složenija. Ako memorandum koji bi se u petak trebao potpisati u Ženevi doista stupi na snagu, njime se neće riješiti gotovo nijedno od ključnih pitanja zbog kojih je rat započeo. U razgovoru za Večernji TV analitičar Tonči Tadić upozorava da se ne radi o konačnom mirovnom sporazumu, nego tek o okviru za buduće pregovore, dok se trenutačno rješava samo jedan problem – ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. "Ovim sporazumom postignuto je tek to da se kroz Hormuz ponovno plovi onako kako se i plovilo prije nego što je Trump započeo rat."
U tome vidi i najveći paradoks cijelog sukoba. Prije 28. veljače kroz Hormuz se normalno prometovalo, iranski režim bio je na vlasti, Teheran je raspolagao obogaćenim uranom, balističkim projektilima i dronovima te je imao snažan utjecaj na Hezbollah u Libanonu i Hutije u Jemenu. Danas je situacija gotovo identična. Ni jedna od ključnih točaka zbog kojih je rat pokrenut nije riješena. Iranski nuklearni program ostaje netaknut, arsenal balističkih projektila i dalje postoji, a režim nije samo opstao nego je dodatno učvrstio svoju poziciju. "To je Trumpova kapitulacija pred Iranom. Pokrenuo je rat, a sada je sretan što je vratio stanje kakvo je bilo prije nego što ga je započeo."
Jedna od najvažnijih posljedica rata, smatra Tadić, dogodila se unutar samog Irana i mogla bi dugoročno promijeniti način na koji Teheran gradi svoju regionalnu strategiju. "Iran je shvatio da mu zapravo ne treba nuklearna bomba da bi mogao ucjenjivati susjede. Dovoljno je da ima kontrolu nad Hormuzom." Prema njegovoj procjeni, već je početkom travnja postalo jasno da američka strategija neće ostvariti postavljene ciljeve. "Po mišljenju mnogih zapadnih analitičara, Amerika je rat izgubila još osmog travnja." Podsjeća i na Trumpovu prijetnju "potpunim uništenjem iranske civilizacije", no smatra da ni najradikalniji scenarij ne bi riješio temeljni problem.
"Čak i da spalite i izbrišete kompletan Iran nuklearnim bombama, to neće otvoriti Hormuz." Veliku razliku između aktualnih pregovora i nuklearnog sporazuma iz 2015. vidi u međunarodnoj potpori. Administracija Baracka Obame tada je okupila sve stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačku, dok danas Washington pregovore vodi gotovo samostalno. Trump će, smatra Tadić, biti "jako sretan ako postigne iole slične rezultate kakve je Obama postigao 2015. godine". Uz to, cijena eventualnog dogovora mogla bi biti visoka. Washington bi, procjenjuje, mogao odmrznuti 24 milijarde dolara iranske imovine koja se nalazi u bankama zemalja Perzijskog zaljeva, a nije isključeno ni aktiviranje fonda od 300 milijardi dolara, što su mnogi protumačili kao svojevrsnu ratnu odštetu Iranu.
No ono što se u javnosti naziva mirovnim sporazumom zapravo je tek memorandum o razumijevanju kojim se dvije strane, uz posredništvo Pakistana, dogovaraju o tome kako će se dalje dogovarati. "Ovdje nije riječ ni o kakvom konačnom mirovnom sporazumu." Tadić skreće pozornost i na činjenicu da je Izrael gotovo potpuno izostavljen iz samih pregovora, unatoč tome što memorandum predviđa i prekid sukoba u Libanonu. Prema njegovoj ocjeni, Izrael se danas doživljava kao "zasebna jedinka kojoj Trump zapravo izdaje naloge, kao da je riječ o proxy državi". Istodobno upozorava da su zračni udari proizveli upravo suprotan učinak od očekivanog. "Oni nisu oslabili režim nego su ga ojačali. Samo su dodatno učvrstili uvjerenje da bi možda bilo bolje da su imali nuklearnu bombu, jer ih onda nitko ne bi napao."
Iako je prekid sukoba svakako pozitivna vijest, gospodarske posljedice neće nestati preko noći. Više od 1500 brodova ostalo je zarobljeno u Perzijskom zaljevu, a njihovo ponovno uključivanje u globalne trgovačke tokove trajat će mjesecima. Posebno zanimljivim smatra politički tajming cijelog dogovora. Potpisivanje memoranduma dolazi uoči Svjetskog prvenstva 2026., koje će se igrati u SAD-u, Kanadi i Meksiku, a na kojem će nastupiti i Iran. "Trump želi postići mir kako bi imao mirno Svjetsko prvenstvo i kako bi ga iskoristio kao niski start za kampanju pred izbore za Kongres." Tadić pritom odbacuje i Trumpove tvrdnje o izravnim kontaktima s Teheranom. "Nije bilo nikakvih telefonskih poziva. Nitko nikoga nije molio da zaustavi napade. Pregovori se vode isključivo preko Pakistanaca." I dok je rat formalno završio, jedna posljedica već je vidljiva. Iran je prvi put u novijoj povijesti došao u poziciju da sa Sjedinjenim Državama pregovara kao ravnopravan akter, bez potrebe da iza njega stoje Rusija ili Kina. "Ono što je Trump uspio ovim ratom jest podići Iran na višu razinu međunarodnih odnosa. Iran danas ravnopravno pregovara s Amerikom. To doista jest uspjeh", zaključuje Tadić.
Sve je točno napisao, rezultat USA napada na Iran je da će Iran imati sve što i do sada + desetke milijardi USD koje će mu isplatiti/vratiti USA u očajničkom pokušaju da sve vrati u početno stanje! USA pod trumpom je slaba država koje se više nitko ne boji.....