Svi se svađaju koliko je ovdje mrtvih, a nikoga nije briga što je nas živih sve manje

Više od pola stoljeća živi su ovdje u sjeni mrtvih i dok se o broju kostiju pokojnika raspravlja ovisno o tome tko ih broji, broj živih u konstantnom je padu. Između dva popisa stanovništva s područja općine "nestalo" ih je oko 250 i sad ih je na papiru nešto više od 1500, a u najvećem od deset naselja, Jasenovcu, ostalo je manje od šest stotina žitelja. Prosjek godina im je veći od 50. Jasenovačka Udruga umirovljenika ima 176, a udruga mladih "Komarac" 12 članova. – Nas poprilično živciraju te priče je li u Jasenovcu ubijeno ovoliko ili onoliko osoba. Jer, ubijeni su ljudi, a ne brojke – kaže Branko Šepović, ravnatelj Osnovne škole Jasenovac, prebacujući razgovor na ono što ih najviše muči – pronaći recept za povratak života jer iz godine u godinu ljudi je sve manje i manje. Kada je Šepović prije devetnaest godina došao na mjesto ravnatelja, u školi je bilo 206 učenika. Sad ih je 79. U ovoj školskoj godini u prvi razred upisana su četiri učenika u Jasenovcu i još dva u područnoj školi u Puski. Iduće godine moglo bi biti desetak prvašića, što je već razlog za slavlje. Još samo kad bi se taj broj održao i narednih godina... Bez obzira na to što ima sve manje đaka, broj nastavnika razredne nastave nije se smanjivao. Radna mjesta "spasilo" je to što škola sudjeluje u eksperimentalnom projektu cjelodnevne nastave, što je zaposlenicima malo i povećalo plaće, ali i dalo na raspolaganje 205 tisuća eura za opremanje škole. – Nikada nismo bili opremljeni – kaže ravnatelj.