Hrvatska si je Zakonom o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja zadala cilj da do 2050. godine postigne klimatsku neutralnosti, a jedan od alata na tom putu je i Socijalni plan za klimatsku politiku Republike Hrvatske 2026. – 2032., koji je upravo pušten na javno savjetovanje. Strateški je to instrument za osiguravanje pravedne, uključive i učinkovite provedbe mjera zelene tranzicije koji bi, kako ističu u Vladi, trebao zaštititi ranjive skupine, poticati zapošljavanje u zelenim sektorima i podržati regionalnu koheziju u skladu s europskim i međunarodnim obavezama Hrvatske. Mjere i ulaganja podijeljeni su na sektor zgradarstva na koji je alocirano 39 posto ukupnog iznosa, na sektor prometa otići će 57, a ostatak na tehničku pomoć.
Među mjere za rješavanje energetskog siromaštva uvrštena je podrška u osnivanju energetskih zajednica, energetska obnova obiteljskih kuća za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva, suzbijanje energetskog siromaštva na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi te povećanje energetski učinkovitog stambenog fonda za socijalno i priuštivo stanovanje. U sektor cestovnog prometa poticat će se vožnje biciklom u urbanim, prigradskim i ruralnim područjima, poboljšati dostupnost javnog prijevoza, pomagati u kupnji vozila s nultom emisijom za ranjiva mikro-poduzeća i poticati daljnji razvoj željezničke infrastrukture na lokalnim i regionalnim prugama.
Hrvatska u obnovi zgrada visokoučinkovitog tipa želi podići stopu obnove: s trenutnih 0,7 posto godišnje na tri posto do 2030. i na četiri do 2050. godine. Građevinski sektor ima ključnu ulogu u smanjenju emisija i energetskoj učinkovitosti. Prosječna starost višestambenih zgrada u državi iznosi oko 50 godina, dok je prosječna obiteljska kuća izgrađena oko 1970. godine. Više od 65 posto zgrada nalazi se u energetskim razredima E–G, što znači da značajno premašuju prosječnu potrošnju energije u odnosu na EU. Stambeni sektor sudjeluje s oko 35 posto u ukupnoj potrošnji energije. Prema dugoročnoj strategiji obnove fonda zgrada, oko 78 posto višestambenih zgrada i 80 posto obiteljskih kuća potrebno je energetski obnoviti do razine koja zadovoljava zadane zahtjeve energetske učinkovitosti, u skladu s važećim propisima, ističu.
Najveći izazovi su složena vlasnička struktura, ograničeni administrativni i tehnički kapaciteti za pripremu i provedbu projekata, nedostatak kvalificirane radne snage i izvođača i ograničen pristup financiranju, osobito za kućanstva s nižim prihodima. Prema dostupnim analizama procjenjuje se da je između 10 i 15 posto kućanstava u Hrvatskoj izloženo riziku energetskog siromaštva, ovisno o korištenom pokazatelju. Energetsko siromaštvo definira se kao nemogućnost kućanstva da osigura osnovne energetske usluge - grijanje, toplu vodu, hlađenje i rasvjetu zbog kombinacije niskih prihoda, visokih cijena energije, loših energetskih svojstava zgrada i slabije energetske učinkovitosti doma.
Prometni sektor pak čini oko 29 posto nacionalnih emisija stakleničkih plinova, a više od 90 posto energije u sektoru dolazi iz fosilnih goriva. Hrvatska ima visoku ovisnost o osobnim automobilima, oko 86 posto kućanstava posjeduje vlastiti automobil, uz relativno slabo razvijen sustav javnog prijevoza u ruralnim i otočnim područjima. Udio vozila s nultom emisijom u ukupnom voznom parku još je uvijek nizak, ispod jedan posto, a infrastruktura za punjenje je nedostatna. Nacionalni plan razvoja biciklističkog prometa od 2023. do 2027. predviđa povećanje ulaganja s 3,20 na 8,87 eura po stanovniku godišnje do 2027., čime će se doprinijeti smanjenju ovisnosti o automobilima i povećanju dostupnosti mobilnosti za sve skupine stanovništva.