Program "Daj prijedlog za bolji kvart", koji Grad Zagreb kao pilot-projekt provodi posljednje dvije godine, potpuno je nepoznat velikoj većini građana. Samu ideju da im se omogući sudjelovanje u odlučivanju o upravljanju javnim novcem građani visoko cijene, no ocjene su nešto niže kad je riječ o povjerenju u lokalnu vlast, za koju smatraju da im nastoji pomoći, ali zakazuje u efikasnosti i držanju obećanja. Pokazalo je to istraživanje kojim je troje znanstvenika s Ekonomskog instituta Zagreb pokušalo doći do zaključaka o učincima participativnog budžetiranja na lokalnoj razini. Konkretno, radi se o programu koji građanima omogućuje da predlažu projekte za unapređenje svoje četvrti, a zatim o njima, nakon što ih ocijene gradske službe, i glasaju. Projekte koji dobiju najveći broj glasova Grad je dužan i provesti, čime se građanima izravno na raspolaganje stavlja dio javnog novca. Takvi se projekti trenutačno provode u devet zagrebačkih četvrti, a odnose se uglavnom na uređenje dječjih igrališta, prometne infrastrukture i sl.
Istraživanje koje potpisuju Ivan-Damir Anić, Dubravka Jurlina Alibegović i Ivana Rašić za cilj je imalo utvrditi u kojoj mjeri građani percipiraju participativno budžetiranje kao stvarni alat utjecaja na odluke te utječe li ono na razinu povjerenja građana u lokalnu vlast. Online anketa provedena je u suradnji s Agencijom za istraživanje tržišta između 18. veljače i 10. ožujka, a rezultati su pokazali značajan jaz između pozitivnih stavova prema participativnom budžetiranju i stvarne participacije stanovništva u ovoj inicijativi. Naime, za program je uopće čulo samo 165 od ukupno 501 ispitanika, a u njemu je aktivno sudjelovalo samo 37 njih. Očit je problem, dakle, nedovoljna informiranost građana.
Istraživanje je, međutim, uzelo u obzir i scenarij u kojem bi participativno budžetiranje bilo pristupačno široj skupini i građani bi u njemu aktivno sudjelovali, a pokazalo se da bi u tom slučaju relativno visoko pozitivno percipirali program. Sama mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o trošenju javnog novca dobila je ocjenu 3,91. S 3,77 u ovom scenariju ocijenjena je prihvaćenost donesenih odluka, a visokih 4,01 dobilo je ostvarenje ciljeva. Ispitanici ističu kako inicijativa pridonosi rješavanju konkretnih problema, razvoju infrastrukture i poboljšanju kvalitete života.
Ocjena je nešto niža kad je riječ o kvaliteti samog procesa odlučivanja (3,34), što, zaključuju autori, upućuje na to da participativno budžetiranje još nije u potpunosti prepoznato kao vjerodostojan i pravedan mehanizam odlučivanja. To što su ostale ocjene relativno visoke pripisuju, pak, činjenici da je riječ o lokalnim, konkretnim i vidljivim projektima, što građanima omogućuje da provedene aktivnosti lako povežu s njihovim učincima.
Zanimljivo je da je, unatoč pozitivnoj percepciji učinaka i relativno visokoj prihvaćenosti odluka, razina povjerenja u lokalnu vlast i dalje umjerena (ocjena 3,04). Građani, stoji u objavljenom radu, u većoj mjeri vjeruju da lokalna vlast djeluje u njihovu interesu, ali istodobno izražavaju rezerve u pogledu njezine učinkovitosti i dosljednosti u ispunjavanju obećanja. Ovakav rezultat, zaključuju autori, upućuje na to da pozitivni ishodi pojedinih politika nisu dovoljni za izgradnju općeg povjerenja u institucije, koje je uvjetovano širim društvenim i političkim kontekstom.