Od vrtića do fakulteta Hrvatska je društvo nejednakih šansi jer je predškolski odgoj uglavnom rezerviran za djecu iz bogatijih županija, a studiranje za djecu obrazovanijih roditelja. Lani je u zemlji koja prema popisu stanovništva ima tek 16,4% visokoobrazovanih najveći broj studenata, njih 58.903 prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dolazio iz obitelji s oba ili jednim visokoobrazovanim roditeljem!
Da danas djeca niže obrazovanih imaju genijalnost Ružičke i Tesle, teško bi uspjela u Hrvatskoj. Dok se čeka donošenje demografske mjere, statusa roditelja odgojitelja za one s četvero i više djece, struka upozorava da će ta mjera, ako djeca posve izgube pravo na vrtić, kao u Zagrebu, značiti rast socijalnih problema.
U EU je u prosjeku obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem iznad 80%, u nas je u najbogatijim županijama između 59% i 76%, a u siromašnim je županijama u vrtićima tek petina do trećina djece.
Prof. socijalne politike Gojko Bežovan ističe da EU zagovora tzv. barcelonske ciljeve prema kojima obuhvat djece vrtićima treba biti 85 % jer je razvoj kognitivnih sposobnosti i socijalnih vještina ključan u toj dobi.
– Djeca koja od 3. do 6. godine ne idu u vrtić poslije ne mogu nadoknaditi u školi ono što su izgubili u tom razdoblju. Općeprihvaćene su to činjenice u zapadnom svijetu, a u nas se još ne shvaća što znači obuhvat djece vrtićima za njihovo obrazovanje i za društvo.
Ako će status roditelja odgojitelja na razini zemlje značiti da im djeca neće moći ići u vrtić, to će biti kontraproduktivna odluka koja će djecu iz obitelji nižeg imovinskog stanja dodatno diskriminirati pa će biti na putu da postanu socijalno isključeni – kaže Bežovan.
Hrvatska ima 52,6% građana sa srednjom školom, a iz obitelji s oba roditelja sa srednjom školom lani su bila upisana 58.262 studenta, što je nekoliko stotina manje od studenata s jednim ili oba visokoobrazovana roditelja. A šanse su djece niže obrazovanih roditelja za studiranje mizerne.
– Skupina studenata čiji su roditelji niskoobrazovani smanjena je na našim visokim učilištima do kritične margine. Manje ih je od 10% u ukupnoj studentskoj populaciji.
Kako im roditelji čine trećinu ukupnog stanovništva, ne treba biti previše pronicljiv da se shvati da je velika skupina ljudi u inferiornom položaju. Za takvo stanje odgovorni su isključivo nositelji nacionalne, pa obrazovne politike.
Snažno je prisutan fenomen socijalnog isključivanja, o kojem se malo govori, a to je da se najveći dio udaljavanja djece niskoobrazovanih od sveučilišta događa već u osnovnoj školi. U višim razredima osnovne škole, presudnima za upise u srednje škole, djeca niskoobrazovanih u prosjeku su smanjeno uspješna i to povlači za sobom loše i lošije zaključne ocjene.
A s njima nema ni teorijske mogućnosti upisivanja gimnazija koje ih pripremaju za sveučilišta – kaže dr. Josip Burušić iz Instituta Ivo Pilar. Istraživanja pokazuju da je iznos prihoda, kvaliteta života i razina dobrobiti pojedinca u uskoj vezi s količinom naobrazbe. Preciznosti radi, dodaje, to je točno za one kojima roditelji nisu ostavili silna nasljedstva i koji žive od svog rada, što je većina stanovništva.
– Žalosno je da je Hrvatska postala društvo nejednakih šansi. Svima dostupno obrazovanje ne znači pružiti svima školsku zgradu i mogućnost da određeni broj godina sjede u školskim klupama, nego osiguranje jednakosti mogućnosti, jednakosti u pristupu i pravednosti u obrazovanju.
Obrazovanje koje nije pravedno ne može biti kvalitetno. A pravo na kvalitetno obrazovanje mora biti pravo svih – ističe Burušić.
A ono danas počinje predškolskim odgojem. Zato prof. socijalne politike dr. Zdenko Babić pozdravlja uvođenje statusa roditelja odgojitelja, ali samo ako ta mjera neće djecu potpuno isključiti iz vrtića, što bi bilo, kaže, loše rješenje...
– Usto granica od četvero djece previsoka je zato što treba potaknuti obitelji da se odluče na treće dijete jer je vrlo nizak udio obitelji s četvero i više djece (6% op. a), pa nije jasan cilj te mjere. Većina zemalja EU ide za tim da djecu u ranoj dobi uključi u predškolski odgoj.
Zato je tu mjeru važno redefinirati da ne dovodi do “isključivanja djece” iz vrtića, osobito one u dobi od 3 do 4 godine zbog pozitivnog utjecaja predškolskih ustanova na kognitivni i intelektualni razvoj djece i njihovih socijalnih vještina – kaže Babić.
>> Hrvatska među tri države EU koje su najviše smanjile izdvajanja za obrazovanje!
Ovo je rezultat pogrešno shvaćenih savjeta. Naime, jedan sveučilišni profesor, savjetnik i "doktor za sve", savjetovao je pučanstvo, u jednoj televizijskoj emisiji. da ne šalje djecu na fakultete jer se neće moći zaposliti. Nego ih, kaza profesor, šaljite u ugostiteljske škole, plaće kuhara i konobara su 15 000 kn. Čovjek je sigurno mislio na sezonsku plaću a pučanstvo na mjesečnu. A profesor je svoju djecu poslao na školovanje u Ameriku.