Štrajk bi se mogao nastaviti na jesen i opet iduće godine

Kad u srijedu škole počnu štrajkati, mnogi će roditelji biti ljutiti na nastavnike i profesore što uskraćuju djeci nastavu potkraj školske godine, kad je presudno zaključiti ocjene. A na koga će se ljutiti što njihovoj djeci predaje nastavnik koji objašnjava odnos kateta i hipotenuze pod stresom zbog svojih neplaćenih računa, ili što ih njemački jezik podučava konobar – povratnik iz gastarbajterstva jer na mjesto nastavnika njemačkog nitko se drugi nije javio? Kad im je u sklopu proračunske štednje i svekolike krize Vlada sugerirala da se odreknu šestpostotnog povećanja osnovice za plaću, koje je prema prije potpisanu sporazumu stupilo na snagu s Novom godinom, sindikati javnih i državnih službi jedinstveno su rekli: nećemo.

Svoje su odbijanje temeljili prije svega na tome da su ionako potplaćeni, da im plaće nerazmjerno padaju prema prosječnoj plaći u privredi, zatim na brojnim i obilnim potporama koje proračunska štednja nije ugrozila i znanim infrastrukturnim objektima čija je potrebnost podijelila javnost. Ali kad je Vlada zaprijetila smanjenjem broja radnih mjesta, uplašio se “glomazan i neučinkovit birokratski aparat”, kako nerijetko nazivaju državnu upravu. Sindikalni su se putovi tu razišli – sindikati državnih službi koji okupljaju činovnike, policajce, carinike, poreznike... popustili su i sami se odrekli svojih šest posto. Javnoslužbenički pak sindikati to nisu htjeli prihvatiti, pa im je država zakonom oduzela netom stečenu povišicu. Povišicu koju su također morali izboriti približivši se rubu štrajka, gdje je 2006. godine postignut dogovor o trogodišnjim postupnim povećanjima od po najmanje šest posto za 2007., 2008. i 2009. godinu. Ali “trećih” šest posto neće dobiti od ovog mjeseca. Time im nije oduzeto samo po nekoliko stotina kuna na mjesec, već mnogo više. Javni servis građana sveden je na obespravljene sluge.



“Pa gdje je ta sestra!?”
Ne bojimo se za svoje radno mjesto jer su ga učinili takvim da ga nitko neće, kažu. Nastavnička plaća u studenom prošle godine više od 600 kuna bila je niža od prosječne hrvatske plaće.

– Dvije medicinske sestre dežuraju na tri kata! Pacijenti se ljute i pitaju: “Pa gdje je ta sestra?!” a ona je na drugom dijelu hodnika kraj pacijenta koji mora mokriti! Iste te sestre imaju stotine prekovremenih sati koji nisu primjereno plaćeni – ogorčeno priča Ankica Prašnik iz Hrvatskog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara, jednog od osam sindikata koji su najavili štrajk. Stotinjak tisuća ljudi, procjenjuju sindikalni lideri, od srijede nadalje zaustavit će javni sustav. U osnovnim i srednjim školama neće biti nastave ni predavanja i ispita na fakultetima, a za male učenike u prvim i drugim razredima učitelji će organizirati dežurstva. Pridružili se liječnici štrajku ili ne, neke unaprijed određene operacije morat će se odgoditi jer su se za štrajk nedvojbeno izjasnili medicinske sestre, tehničari i laboranti iz dvaju sindikata. Naime, ni pola se liječnika nije odazvalo referendumu o štrajku (49 posto do četvrtka, sa zakašnjelim zapisnicima s referenduma), pa iako nije obveza njihova sindikata da uoči štrajka uopće provode referendum, nakon ovakva odziva imaju moralnu dvojbu: je li prioritet sindikata demokratski pristup rješavanju problema ili zaštita interesa članova sindikata (od tih 49 posto, 83 posto ih želi štrajkati, odnosno oko dvije tisuće liječnika). Šef Hrvatskog sindikata liječnika dr. Ivica Babić ističe da će svakako i liječnici sudjelovati u svim aktivnostima, od kojih štrajk nije jedina, jer problemi se u zdravstvu talože, položaj se liječnika urušava, a Vlada u tome ne čini ama baš ništa.

– Mlađi sposobniji liječnici napuštaju Hrvatsku, stariji s iskustvom bježe u privatnike ili paralelno rade u sustavu i privatno. U nerazmjeru smo između potreba i kadra. U RH je od 220 do 230 liječnika na sto tisuća stanovnika, u EU ih je 380, a potrebe korisnika na istoj su razini. Sustav nastoji riješiti problem javnog zdravstvenog servisa otvaranjem prostora privatnoj inicijativi. Osvojiti koncesiju za pružanje usluga koje financira država je eldorado! No takav model vođen je isključivo profitom, a ugrožava temeljna načela socijalno uređene države – objašnjava dr. Babić.

Sindikalci glatko odbacuju optužbe kako iza njih stoje oporbene političke stranke te da su zbog toga i “smjestili” štrajk u tjednu prije lokalnih izbora.

– Iza nas stoje HDZ i HSS, oni su napravili sve da ovog štrajka bude – uzvraća Vilim Ribić, šef Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Ovotjednu izjavu potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor izrečenu na Gospodarsko-socijalnom vijeću, kako sindikati traže povećanje osnovice od 30 posto, što bi značilo propast državnih financija, Ribić jetko komentira da “raspad javnih financija već postoji” u obliku naplate “talibanskih i kamikaza obveznica”.



– Mi tražimo 19,6 posto povećanja u tri godine, što je šest milijardi kuna odnosno po dvije u godini, a J. Kosor nekorektno manipulira podacima – kaže Ribić i podsjeća da sindikati ne traže ni kunu dok traje kriza, već vraćanje njihove osnovice za plaću na onu iz travnja – šest mjeseci nakon izlaska iz krize, odnosno negdje u drugoj polovici 2010. godine. Vlada im je pak ponudila da se tek 2013. godine vrati odnos njihovih i plaća u privredi na ovogodišnji.

– To je nemoralna ponuda! Tko bi mogao prekinuti štrajk zbog nje?! – odlučno zaključuje ovaj gorljiv sindikalac.

Odvjetnici trljaju ruke
Pokušaj mirenja Vlade kao poslodavca i sindikata kao predstavnika zaposlenika u četvrtak je okončan neuspjehom i time su se stvorile pravne pretpostavke da nakon pet dana otpočne štrajk. Vladina strana nije imala vremena ni u petak ni u subotu za još jedan krug pregovora, vjerojatno posljednji prije štrajka, nego ga je sazvala tek za ponedjeljak. Sindikati u korisnost tog sastanka ne vjeruju, nego kažu da je riječ o običnu pokušaju kupnje vremena, ali će se ondje ipak pojaviti, makar u krnjem sastavu – koliko im već dopuste brojne obveze u vezi s opsežnom organizacijom štrajka i prosvjeda – i makar da još jednom čuju, kako je nazivaju, farsu. – Možda nas iznenade pa potpišemo ono što tražimo, što bi bilo dobro jer štrajk nama nije cilj, već sredstvo – kažu.

Štrajk počinje u srijedu prvo u prosvjetnoj vertikali – od osnovnih škola do fakulteta, da bi im se u četvrtak pridružile ostale javne službe. Bit će tu i liječnika, jer ne treba zaboraviti da ih je dio okupljen u strukovnom sindikatu zdravstva SSZSS-u Spomenke Avberšek. A u subotu, dan uoči lokalnih izbora, središnji zagrebački Trg bana Jelačića bit će mjesto središnjeg prosvjeda svih štrajkaša i ostalih nezadovoljnika.

– Svi pitaju koliko će štrajk trajati, a to bi volio znati i Sanader. Trajat će onoliko koliko će ljudi imati energije, stalno ponavljam. Naše će plaće ove godine zaostajati 12 posto za plaćama u privredi, za godinu dana 23 posto, a za pet do šest godina 37 posto. Za te postotke naši će se ljudi sigurno žestoko tući, ako treba, i žestoko nastaviti na jesen i na proljeće, dokle treba. Sve dok se sporazum ne potpiše, mi smo u socijalnom konfliktu s ovom i bilo kojom budućom vladom. Jer na kraju, mi ćemo biti pobjednici, ovakvom politikom prema javnom sektoru država neće opstati– uvjeren je Ribić. Najave da štrajk neće biti plaćen ne zabrinjavaju ih mnogo.

– Plaćanje štrajka nije nam najvažnije, prijeći ćemo tih dana na zdraviju prehranu. Odvjetnici svih sindikata već trljaju ruke jer ako to Vlada učini, naknadno će to platiti s kamatama sudstvu i odvjetnicima – prognozira Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.