Dječja bolnica Srebrnjak jedna je od najljepših modernih hrvatskih priča. Zapravo, ne zvuči li nadrealno da u Hrvatskoj postoji mjesto potpuno posvećeno onome čemu je i namijenjeno – u ovom slučaju djeci? Srebrnjak je mjesto gdje ljude neće mrgodno dočekati, gdje pacijente neće maltretirati ako su malo zakasnili ili zaboravili ponijeti povijest bolesti. Svi su u toj bolnici puni razumijevanja za sitne ljudske propuste, ali i potpuno angažirani s bolesnicima.
Osoblje probrano tako da ne škrtari na osmijesima pa i najbolesnija djeca bar na tren zaborave na bol. Mjesto koje više sliči na dječji vrtić nego na bolnicu, gdje djeca mogu igrati igrice, gledati dječje programe na televizorima ili dječje filmove na mobitelima i tabletima dok čekaju na red. Mjesto gdje rade kvalitetne medicinske sestre i kvalitetni liječnici – da se nisam u to osobno uvjerio, ne bih to ni tvrdio. Jednom riječju – Srebrnjak je svemirski brod za ostatak hrvatskog društva, desetljećima ispred sivila koje vlada u hodnicima drugih institucija, na ulicama i u društvu.
Ali koga tko nije imao dodira s ovom bolnicom ne bi zbunila i zabrinula tvrdnja da se u njoj događalo nadriliječništvo? Takvi vjerojatno zamišljaju spiritualne seanse u ambulantama, centriranja, možda čak i prizivanja duhova. Osoblje koje je ovu bolnicu učinilo certificiranim centrom izvrsnosti Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i obrazovanja i Europske unije preko noći se našlo u ulozi vještica nad kojima je otvoren lov.
Sutra će ti ljudi prosvjedovati, bar su tako najavili. Nije li ponižavajuće da moraju izaći na ulicu i poručiti: Mi nismo vračevi, mi smo liječnici, pitajte djecu i njihove roditelje?
Eto čime se sve trebaju baviti liječnici ove bolnice nakon smjene bivšeg ravnatelja Bore Nogala koji je, tvrde gradski oci i majke, griješio, zapošljavao bez natječaja i štošta drugo.
Ako je i griješio, pa neka i drugi malo tako griješe i naprave instituciju koja je 30 godina ispred vremena.
Trebala je ovo ostati najbolja hrvatska priča, no ostat će na kraju samo bajka koja je još jednom pokazala svu tugu, jad i besciljnost zemlje koja ne podnosi uspjeh. Čak ni onda kada je postignut u najplemenitijem cilju da se zaštite djeca. O kojoj drugi samo govore.
Dobro sam upoznao bolnicu i osoblje i mislim da je bolnica i osoblje daleko ispred vremena. Vrhunski doktor, vrhunsko osoblje. Dugo sam upoznavao naš zdravstveni sustav dok nisam došao u Srebrnjak i tu se dobila i dijagnoza i terapija. Nečiji trud i znanje nazivati 'vračanjem ili kako kod, govori više o ljudima i ljudskoj pohlepi kojoj nisu bitna ni djeca već sam njihovi osobni interesi.