Unutar njemačke vlade i obavještajne zajednice vlada ozbiljan sukob oko toga koliko otvoreno upozoriti javnost na rastući rizik od iranskih napada na njemačkom tlu. Prema informacijama The New York Timesa, kancelar Friedrich Merz i ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt javno priznaju postojanje iranskih prijetnji, ali ih predstavljaju kao uglavnom hipotetske. S druge strane, šefovi obavještajnih službi, posebno na razini saveznih država, smatraju da su prijetnje konkretne, hitne i sve ozbiljnije. Prema riječima nekoliko visokih njemačkih dužnosnika upoznatih s raspravama, te razlike su izazvale značajne napetosti između savezne vlade u Berlinu i obavještajaca na terenu. Četiri dužnosnika potvrdila su da su obavještajni dužnosnici privatno pritiskali političare da budu iskreniji prema građanima.
Merz je 12. ožujka izjavio da su pojačane sigurnosne mjere oko židovskih, izraelskih i američkih institucija, ali je dodao: "Trenutno nema informacija koje bi sugerirale da bismo trebali pretpostaviti povećanu razinu prijetnje na domaćem terenu". Obavještajci s tim navodno nisu složni. Privatno upozoravaju da je rat uvelike povećao vjerojatnost terorističkih napada na njemačkom tlu. Boje se da će Nijemci, ako ne budu jasno upozoreni, podcijeniti opasnost. Političari pak strahuju da bi javno priznanje veće prijetnje moglo izazvati paniku.
Njemačka je Iranu postala neprijatelj jer je dopustila neograničeno korištenje svojih vojnih baza za američke operacije na Bliskom istoku. Zbog toga se dužnosnici boje bombaških napada, sabotaža i drugih „hibridnih“ akcija koje bi mogle izvesti iranske proxy skupine. Iranske obavještajne službe sve češće koriste posrednike, kriminalce, bajkerske bande i trgovce ljudima, umjesto vlastitih agenata, što otežava dokazivanje veze s Teheranom. Prije početka rata identificirano je oko 50 iranskih zavjera samo u Njemačkoj.
Posebno su ugrožene židovske institucije, dvije se trenutno smatraju predmetom aktivnih iranskih zavjera. Također su na meti i iranski disidenti koji žive u Njemačkoj. Iranski agenti su se, prema informacijama, miješali među 250.000 prosvjednika u Münchenu sredinom veljače, prijetili ljudima i slali poruke njihovim obiteljima u Iranu.
Njemački istražitelji ispituju je li iranski posrednik stajao iza napada na izraelski restoran u sveučilišnoj četvrti Münchena prošlog mjeseca. Napadači su razbili prozore i bacili eksplozivne naprave. Nitko nije ozlijeđen. Za napad je odgovornost preuzela skupina Harakat Ashab al-Yamin al-Islamiyya, koja je ranije povezivana s iranskim financiranjem. Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Leonard Kaminski priznao je da su se dokazi o iranskim zavjerama „povećali“ tijekom rata, ali nije komentirao unutarnje sukobe.
Glasnogovornik Friedricha Merza, Stefan Kornelius, izjavio je da postoji „jednoglasnost u otkrivanju i ciljanju prijetnji kako bi se one držale pod kontrolom“, ali nije želio ulaziti u detalje o razlikama između političara i obavještajaca.
Rusija, Kina i Iran su budući ključni partneri za stabilniji globalni poredak, ali da sadašnja politika ide u potpuno suprotnom smeru. Posebno oštro osvrnuo se i na šeficu evropske diplomatije Kaju Kalas. Profesor Univerziteta Jugoistočne Norveške smatra da će buduće generacije „proklinjati njeno ime“ zbog toga što je, kako tvrdi, uvukla EU u sukob sa Rusijom. Njegova reakcija usledila je nakon izjave Kaje Kalas da Evropljani ne bi trebalo da se „ponižavaju moleći Rusiju za razgovor“. Upravo ta poruka, prema Dizenovom mišljenju, pokazuje koliko su odnosi između Brisela i Moskve otišli daleko od bilo kakvog pokušaja obnove dijaloga. Dizen već duže vreme važi za jednog od najglasnijih kritičara politike Kolektivnog Zapada prema Rusiji i Ukrajini.