John Reagan (66) iz američke savezne države New Hampshire početkom svibnja primijetio je krpelja na koži i odmah ga uklonio. Budući da je znao za opasnost od lajmske bolesti, nije tome pridavao previše pažnje. Nekoliko tjedana poslije završio je u bolnici, a njegovo se stanje naglo pogoršalo.
Ubrzo je osjećao i bolove u tijelu, a imao je problema i s temperaturom, mučninom i proljevom. Otišao je na hitnu, gdje je dobio infuziju i lijek protiv mučnine, ali liječnici nisu pronašli uzrok njegovih tegoba. Nakon povratka kući stanje mu se nastavilo pogoršavati. Supruga je posumnjala da doživljava moždani udar. Kada je ponovno stigao u bolnicu, Reagan više nije mogao govoriti ni micati se, a nije mogao ni otvoriti oči.
Pretrage nisu pokazale što se događa. Njegova je obitelj liječnicima tada ponovno spomenula krpelja kojeg je nekoliko tjedana ranije uklonio. Ipak, prvi nalazi nisu upućivali na bolest povezanu s ugrizom. Reagan je potom prebačen u Massachusetts General Hospital u Bostonu, gdje su liječnici napravili niz dodatnih pretraga, uključujući testiranja na bolesti koje prenose krpelji. Uzorak krvi poslan je i u specijalizirani laboratorij klinike Mayo. Tek 9. lipnja obitelj je dobila odgovor. Reagan je bio zaražen virusom Powassan, rijetkom bolešću koju prenose krpelji. Liječnici smatraju da je upravo krpelj kojeg je pronašao početkom svibnja najvjerojatnije bio izvor zaraze.
Powassan je posebno opasan zbog toga što se može prenijeti vrlo brzo nakon što se zaraženi krpelj pričvrsti za čovjeka. Za razliku od lajmske bolesti, kod koje prijenos bakterije obično zahtijeva dulje pričvršćivanje krpelja, kod Powassana se prijenos može dogoditi već za oko 15 minuta. Virus prenose crnonogi krpelji, odnosno jelenji krpelji, koji mogu prenositi i bakteriju odgovornu za lajmsku bolest. Powassan pripada istoj široj skupini virusa kao virusi Zapadnog Nila i Zika.
Bolest je iznimno rijetka. U Sjedinjenim Državama godišnje se prijavi manje od stotinu slučajeva, no broj oboljelih posljednjih godina raste. Tijekom 2025. u SAD-u je zabilježeno 76 slučajeva Powassanove bolesti, što je najveći broj dosad. Deset oboljelih je umrlo. Bolest može proći s blagim ili nikakvim simptomima, ali kod dijela zaraženih virus napada središnji živčani sustav i može izazvati encefalitis, odnosno upalu mozga, ili meningitis. Prema podacima američkih zdravstvenih službi, približno jedna od deset osoba s teškim oblikom bolesti umire, dok oko polovice preživjelih ima dugotrajne posljedice.
Kod Reagana se razvila upravo teška neurološka slika. Zbog oticanja mozga prestao je samostalno disati pa su mu liječnici morali postaviti cijev za disanje i priključiti ga na respirator. Dobio je i sondu za prehranu. Gotovo mjesec dana proveo je u stanju nalik komi. Tek nakon toga počeo je ponovno uspostavljati komunikaciju i izvršavati jednostavne naredbe. Dugotrajno ležanje u bolnici donijelo je nove probleme. Razvio je krvne ugruške i upalu pluća, no liječnici su uspjeli liječiti i te komplikacije. Od početka srpnja nalazi se na rehabilitaciji u Bostonu. Ponovno uči hodati, govoriti i uspostavljati koordinaciju pokreta.
Njegov sin Jeff Reagan kaže za CNN da je oporavak spor, ali da napreduje. Otac sada pokušava vratiti ravnotežu, koordinaciju i percepciju dubine. Obitelj je posebno željela upozoriti na bolest upravo zato što za Powassan nema specifičnog lijeka. Liječenje se temelji na održavanju osnovnih životnih funkcija i liječenju komplikacija dok se organizam pokušava izboriti s virusom. „Zalažite se za sebe ili svoje bližnje ako ih je nedavno ugrizao krpelj“, poručio je Jeff Reagan.
Za Powassan zasad ne postoji cjepivo ni lijek koji izravno djeluje na virus. Upravo zato stručnjaci naglašavaju prevenciju – izbjegavanje ugriza, pregled kože nakon boravka u prirodi i što brže uklanjanje krpelja. Za Johna Reagana oporavak još nije završen. Liječnici su se nadali da će se do kraja kolovoza vratiti kući, no novi bolovi u ramenu i leđima odgodili su taj plan. U međuvremenu je dobio dopuštenje da ponovno jede na usta, a među prvim stvarima koje je poželio bio je sladoled.
Ne hodajte kroz grmlje. Oko izvora u šumi ih također zna biti dosta. Rano proljeće je najopasnije, ali zarazni su i u ljeti.