DEMOGRAFSKI SLOM

Naši reporteri u selu u kojem živi samo baka Marija: 'Dolaze turisti, njima je ovo atrakcija'

Foto
Naši reporteri u selu u kojem živi samo baka Marija: 'Dolaze turisti, njima je ovo atrakcija'
19.01.2022.
u 23:06
Tek objavljeni podaci popisa stanovništva pokazali su da u 3000 naselja u RH živi do 100 stanovnika, dok je 187 mjesta potpuno napušteno. Obišli smo Cerovac sa samo deset žitelja i Podunavlje u kojem je baka Marija sama. “Nekad smo se okupljali i kartali. Sad se samo zatvorimo”

Marija Rudić živi sama u selu – jedina je stanovnica Podunavlja, naselja u srcu Parka prirode Kopački rit, u Baranji.

– Da, da, sama, nikog nema! – smije se dok polako, pritišćući čvrsto drveni štap o pod, ustaje od peći. Taman je pošla zapaliti vatru.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.



Komentari 2

Avatar NagaMORICH
NagaMORICH
07:13 20.01.2022.

Dio 1. - Moja ASOCIJACIJA, na ovu i slične priće iz Hrvatske;..... Trudio se svim silama sjetiti  sjetiti se izgleda svog sela i stare trošne kuće iz koje je otišao nedugo poslije fakultetske diplome. Prebirao je po komadićima stakla vitraj mladenačkih uspomena; sve mu je to sada bilo daleko, nestvarno, drugi neki život. Ipak, nikada nije mogao zaboraviti jecaj majke, ni suze u očima oca iako ih se on trudio prikriti,  kada su  ga, onako bunovnog i sanjivog, ispraćali u daleku tuđinu. Obećao im je  tada da - nikada neće zaboraviti rodni prag i zavičaj, i da će dolaziti kad god bude mogao. Ih koliko je samo vremena prošlo od tog zanosnog svibanjskog jutra...Danas živi ovdje, u Torontu. Tu gdje drveće i ptice samo šute, nebo radi u smjenama a zrak jedva diše. Gdje je sve uredno i čisto, sve skladno, pod konac. Divna je ova zemlja kanadska - svi imaju posao, skupe aute i pregršt ispunjenih snova. Svi imaju sve, a on, osjećao je, nije imao ništa.Tamo negdje, u hladu starih hrastova ostalo je njegovo biće. Tamo, u Baranji/Slavoniji,,,,Hrvatskoj , na nepreglednim žitnim poljima ostala je njegova sjenka. Vukli su ga reflektori velikih gradova, blještavilo ga je zaslijepilo i on, ne osvrćući se, nije primijetio da je njegova zrnca povratka, nešto već davno pozobalo.........nastavak sljedi dolje........

LA
lajh1985
00:41 20.01.2022.

Corona free zona