Naši reporteri u selu u kojem živi samo baka Marija: 'Dolaze turisti, njima je ovo atrakcija'
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadžaj s potpisom.
Mjesečni pristup - 39 kn/mj
Pristup Večernji Premium sadržaju do otkazivanja, mjesečna naplata
- Prvi mjesec 9 kuna (samo za nove korisnike)
'Raspudići su otišli iz karijernih razloga, istih onih zbog kojih su i došli u Most'
Marko Vučetić se pita zašto Mariji Selak Raspudić Marin Miletić nije smetao i na listi za Sabor ako joj je sad smetao na listi za EU parlament, Vlaho Orepić drži da je Most u konfliktu s vlastitom idejom i svima oko sebe, Ivana Ninčević-Lesandrić da se stranka više bavi pobačajem nego gospodarstvom, a Ivica Relković da Most ima problem hrabrosti zadnjeg koraka, odnosno hrabrosti ulaska u mogućnost izvršne vlasti i s nekim s kim nije bitno blizak
Božo Kovačević: Vučić nije Tito da može provoditi politiku nesvrstanosti. Srbija sada plaća visoku cijenu
Prvi šamar za Vučića dogodio se prošlog tjedna kada je parlamentarna skupština Vijeća Europe izglasala potporu članstvu Kosova u svojem vijeću. Drugi je šamar predlaganje rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici na kojoj je radilo više država, a treći su sankcije Dodiku i suradnicima, zbog čega se plaće u Republici Srpskoj isplaćuju – na ruke
Preko Cetine tek u lipnju: Most je završen prije 14 mjeseci i još čeka prve automobile
Podsjetit ćemo da se sami Omišani mostu nadaju još otkako je prije deset godina predstavljena Multimodalna platforma splitske aglomeracije Solin – Stobreč – Dugi Rat – Omiš.
Završena prva runda pregovora: HDZ i DP korak su bliže do formiranja saborske većine
Spominjao se i scenarij u kojem bi se većina i Vlada izglasali uz pomoć dvoje zastupnika Hrvatskih suverenista, uz potporu manjinskih zastupnika iz parlamenta
Najstroža ravnateljica najbolje škole: Zabranila sam muslimanima molitve
Katharine Birbalsingh je konzervativka s malim "k": na živce joj ide woke kultura i smatra da su standardi u engleskim školama "toliko poglupljeni i da je školski sustav raspadnut"
Dio 1. - Moja ASOCIJACIJA, na ovu i slične priće iz Hrvatske;..... Trudio se svim silama sjetiti sjetiti se izgleda svog sela i stare trošne kuće iz koje je otišao nedugo poslije fakultetske diplome. Prebirao je po komadićima stakla vitraj mladenačkih uspomena; sve mu je to sada bilo daleko, nestvarno, drugi neki život. Ipak, nikada nije mogao zaboraviti jecaj majke, ni suze u očima oca iako ih se on trudio prikriti, kada su ga, onako bunovnog i sanjivog, ispraćali u daleku tuđinu. Obećao im je tada da - nikada neće zaboraviti rodni prag i zavičaj, i da će dolaziti kad god bude mogao. Ih koliko je samo vremena prošlo od tog zanosnog svibanjskog jutra...Danas živi ovdje, u Torontu. Tu gdje drveće i ptice samo šute, nebo radi u smjenama a zrak jedva diše. Gdje je sve uredno i čisto, sve skladno, pod konac. Divna je ova zemlja kanadska - svi imaju posao, skupe aute i pregršt ispunjenih snova. Svi imaju sve, a on, osjećao je, nije imao ništa.Tamo negdje, u hladu starih hrastova ostalo je njegovo biće. Tamo, u Baranji/Slavoniji,,,,Hrvatskoj , na nepreglednim žitnim poljima ostala je njegova sjenka. Vukli su ga reflektori velikih gradova, blještavilo ga je zaslijepilo i on, ne osvrćući se, nije primijetio da je njegova zrnca povratka, nešto već davno pozobalo.........nastavak sljedi dolje........