Rasprave o radu i mirovinama u Hrvatskoj gotovo se uvijek svedu na isto pitanje – treba li podizati dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Politički, zahvalna je to tema jer izaziva snažne emocije, no najnoviji podaci Eurostata pokazuju da je goruće pitanje zapravo nešto drugo: koliko ljudi uopće sudjeluje i koliko rano ili kasno ulaze na tržište rada.
Na prvi pogled zvuči paradoksalno. Zemlja koja se ubrzano suočava s nedostatkom radne snage istodobno ima jedan od najkraćih očekivanih radnih vjekova u Europskoj uniji. Dok će mladi u Nizozemskoj ili Švedskoj provesti više od četiri desetljeća radeći, hrvatski vršnjaci mogu očekivati čak deset godina manje. To nije samo statistička zanimljivost. To je pokazatelj koliko učinkovito jedno društvo koristi vlastiti ljudski potencijal.
Rješenje nije produljivati radni vijek, već stvoriti bolje uvjete za rad
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Koštale ga vlastite riječi: Njemačka bruji o Merzovom čovjeku koji je napravio ono protiv čega se godinama borio
Jens Spahn kritizirao je kontroverzni postupak, a sada je dobio dijete na taj način
Novi trener 'vatrenih' trebao bi najprije pokazati krsni list i potvrdu o uredno primljenim ostalim svetim sakramentima
Utočište pred plimom ruganja s hrvatstvom pronašao sam u Svetom Donatu uz sjajni ansambl “Into the Winds” u programu selektorice Katarine Livljanić
Hrvatska stari, a vrijeme za dostojanstvenu skrb starijih istječe
Kad se govori o starijim osobama, u politici su tema uglavnom premale mirovine, važna tema, ali ne i jedina. Osim o mogućim problemima u zdravstvenom i mirovinskom sustavu te nedostatku radne snage, koja će se i dalje morati uvoziti, nedovoljno se, nažalost, govori i o ageizmu, dobnoj diskriminaciji koja se može manifestirati i kao prikazivanje starijih kao nesposobnih, zaboravnih, mrzovoljnih građana
Loša vijest za kritičare, 'najslabija karika' u borbi protiv korupcije za EK je najjača
Političke egizibicije Andreja Plenkovića s "vezanim izborima" ustavnih sudaca i predsjednice Vrhovnog suda, nisu našle mjesto u izvješću o vladavini prava, čemu je vjerojatno doprinjeo razuman ishod
Konakovićev opasan pokušaj prebrojavanja Hrvata po pravilima koja Dayton ne poznaje
Ako se broj hrvatskih ministara, ravnatelja, dužnosnika i zaposlenika bude uspoređivao isključivo s udjelom Hrvata u stanovništvu, tada se građansko-demografski, u praksi većinski bošnjački model unaprijed prihvaća kao jedino mjerilo pravednosti
Ne radi se o tome da ljudi kod nas ne žele raditi, nego je nešto drugo u pitanju: 1. Kod nas je životni vijek kraći jer je lošija medicinska skrb nego npr. u Švedskoj ili Njemačkoj pa dok će oni imati relativno kvalitetnu starost, kod nas ćeš ju ljudi provoditi šetajući od šaltera do šaltera i čekajući pretrage preko godinu dana 2. Vani su ljudi pošteno i dobro plaćeni za svoj rad dok je kod nas to iznimka, a ne pravilo 3. Vani je cijeli sustav i odnosi države prema ljudima i unutar sustava bolje posložen pa ljudi ostanak na radnom mjestu ne doživljavaju kao kaznu i nešto loše od čega treba što brže pobjeći kao kod nas. Ima dakle puno elemenata koji se mogu poboljšati i potaknuti ljude da ostanu dobrovoljno raditi dulje. Npr. zašto država starijima od 60 godina ne omogući mirovinu + skraćeno radno vrijeme od npr. 4-5 sati, a da država doplati razliku do pune plaće /satnice? naime, nije isto raditi s 20 ili sa +60 godina jer u toj dobi čovjek se brže umara, ima manje koncentracije, često više bolesti itd. Međutim ti ljudi imaju ogromno radno iskustvo koje mogu godinama prenositi na novo zaposlene i biti svojevrsni mentori itd.