Ribarstvo u Hrvatskoj se najčešće spominje u kontekstu zdrave mediteranske prehrane, problema u izlovu ili prilikom nesvakidašnjeg ulova, no ono je puno više od obične gospodarske grane. Ribarstvo je stoljećima sastavni dio nacionalnog identiteta i kulturne baštine. Od zapadne obale Istre do Prevlake, generacije naših ljudi odrastale su uz miris mora, jutarnja isplovljavanja i povratke u mirnu luku s mrežama punim svježeg ulova. Ribar je oduvijek bio simbol tradicije i povezanosti s prirodom, a ribarski život je oduvijek inspirirao umjetnike svojom jednostavnošću, napornim radom, izdržljivošću, suživotom s prirodom i poštovanjem prema moru.
I dok je nekad na obali gotovo svaka kuća uz obalu imala ribara ili su se na neki način bavili preradom ribe, danas je to sve rjeđa pojava. Broj aktivnih ribara i malih obrtnika iz godine u godinu opada, a posao koji je nekoć prehranjivao obitelji duž obale i bio temelj ekonomije, postao je borba s administracijom, tržištem i klimatskim promjenama. More koje je nas je stoljećima hranilo, danas traži sve više znanja, ulaganja i strpljenja.
„Promjene u moru postaju sve očitije, ribe mijenjaju svoje navike, gotovo kao da se bore za opstanak“, upozorava nas Mato Oberan, dugogodišnji ribar i član Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore. Njegove riječi potvrđuju ono što mnogi ribari osjećaju, da naočigled nestaje ravnoteža koja je stoljećima održavala život uz Jadran.
Baš zato će ovogodišnji 28. Susret ribara Hrvatske obrtničke komore, koji će se održati od 6. do 8. studenoga 2025. godine u Hotelu Olea u Novalji na otoku Pagu, biti važniji nego ikad. Ovo tradicionalno okupljanje ribara, znanstvenika, institucija i predstavnika ministarstava probat će dati odgovor kako pronaći održiv put za hrvatsko ribarstvo u 21. stoljeću.
Nije više isti posao, ali ljubav prema moru ostaje
Predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore Stjepan Nedoklan ribarstvom se bavi cijeli život. „Kad sam počeo raditi na ribarskom brodu, to je bilo to. Vlastiti obrt imam od 2005. godine, kad je bilo jednostavnije, na nama je bilo da lovimo ribu i prodajemo je“, prisjeća se.
No, posljednjih godina posao ribara se radikalno promijenio. „S ulaskom u EU došla su nova pravila, više administracije: e-očevidnici, e-izvješća, sad i e-računi. Ribari danas moraju biti elektronički pismeni, a ranije nisu trebali ni e-mail poslati. Sve to oduzima vrijeme kojeg ionako imamo premalo, jer ako nismo na moru, krpamo mreže ili uređujemo brod“, objašnjava.
Unatoč svemu, ističe da strast prema moru i dalje pokreće generacije ribara. „To više nije isti posao, ali ne damo se. Idemo dalje, jer more ti jednom uđe pod kožu i ostaje zauvijek.“
Više od druženja
Naš sugovornik ističe kako Susreti ribara HOK-a nisu samo tradicionalno okupljanje, nego platforma koja daje glas onima koji more poznaju najbolje.
„Susreti ribara nisu samo druženje i razmjena iskustava, iako bi mi ribari danima mogli o tome pričati. Tamo su i predstavnici ministarstava, instituta i udruga. Važno je čuti predavanja o invazivnim vrstama, planktonu, zaštićenim područjima i razgovarati s onima koji donose odluke. Ribari su na moru svaki dan, znamo o moru više nego itko drugi, i to iskustvo treba čuti“, poručuje.
Tu je i neformalni dio susreta koji često otvara prostor za konkretne pomake. „Nakon radnih sjednica slijede druženja na kojima se dijele savjeti, ideje i rađaju inicijative koje kasnije poboljšaju cijelu struku.“
Sve manje mladih zainteresirano za ribarstvo
Današnje ribarstvo, kaže Nedoklan, sve je teže održivo. „Mladi u ribarstvo ne ulaze jer kad vide koliko je administracije i ulaganja, brzo shvate da ima lakših i unosnijih poslova. Nedostaje radne snage, materijali i dijelovi su preskupi, nema dovoljno mehaničara za održavanje brodova. Čak bi i neki iskusni ribari odustali da sad kreću ispočetka“, iskreno priznaje.
„Ribarstvo nije siguran posao, ponekad radite cijeli tjedan i ne znate hoćete li zaraditi ili ćete taj dan samo potrošiti.“
Ribarstvo kao dio identiteta i budućnosti
Ribarstvo svugdje u svijetu ima puno veću ulogu od same proizvodnje hrane, a tako je i u Hrvatskoj. Ono oblikuje kulturu, turizam, gastronomiju i život ogromnog broja ljudi, a gubitak ribara značio bi i gubitak dijela hrvatskog identiteta.
Zato će 28. Susret ribara u Novalji biti više od strukovnog skupa, to će biti prilika da se kroz dijalog i izmjenu iskustava ljudi koji su svaki dan na moru i koji najbolje razumiju problematiku iz prve ruke raščiste izazovi s kojima se suočava cijela Jadranska obala.
„Ribarstvo nije samo posao, to je poziv. A poziv koji ovisi o prirodi uvijek traži zajedništvo i upornost. More se mijenja, ali mi mu se moramo prilagoditi“, zaključuje Stjepan Nedoklan.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom.