Retorika iz Washingtona sve oštrija: Trump sve otvorenije govori o 'slobodnom Iranu'

Unatoč tome što su se unutarnje prilike u Iranu posljednjih tjedana vidljivo smirile, prosvjedi su prestali, a svakodnevni život se postupno vraća u uobičajene tokove, retorika iz Washingtona postaje sve oštrija. Američki predsjednik Donald Trump, ohrabren mlakim reakcijama međunarodne zajednice na prethodne krize, uključujući otmice i autoritarne poteze režima Nicolása Madura, sve otvorenije govori o “slobodnom Iranu”, uz bok “slobodnoj Kubi” i “slobodnoj Venezueli”. Trump očito vjeruje da bi vojni udar na Iran mogao dovesti do rušenja režima, zanemarujući brojna upozorenja kako bi takav potez mogao otvoriti vrata kaosu, zapaliti cijeli Bliski istok i proizvesti dalekosežne, teško kontrolirane posljedice.

Usred stalnih napetosti i sve intenzivnijeg rata riječima između Teherana i Washingtona, Donald Trump je u nedjelju navečer putem svoje platforme Truth Social poslao niz prikrivenih, ali politički vrlo jasnih poruka iranskom vodstvu. Poručio im je da bi se trebali baviti “pravim upravljanjem državom”, kako je naveo, umjesto represijom, nasiljem i, prema njegovim riječima, ubijanjem tisuća ljudi radi očuvanja kontrole nad društvom. Takva retorika, iako formulirana kao moralna kritika, u stvarnosti se uklapa u dugogodišnji američki narativ o delegitimizaciji iranskog političkog sustava i pripremi terena za pritiske koji nadilaze diplomatske okvire.

Trumpove izjave uslijedile su neposredno nakon što je iranski vrhovni vođa Ali Hamenei optužio Sjedinjene Države i Izrael za sabotaže, atentate i destabilizacijske operacije unutar Irana. Te optužbe, iako bez javno iznesenih dokaza, u Teheranu se doživljavaju kao nastavak dugogodišnjeg “tihog rata” koji uključuje kibernetičke napade, likvidacije nuklearnih znanstvenika i operacije obavještajnih službi. Trump je dodatno zaoštrio ton dijeleći objavu komentatora Fox Newsa Marca Thiessena, koji je ustvrdio da će američki predsjednik do kraja mandata posjetiti “slobodni Iran”, “slobodnu Kubu” i “slobodnu Venezuelu”, implicitno sugerirajući da su promjene režima ne samo moguće, nego i neizbježne.

Reakcija iz Teherana bila je brza i neuobičajeno izravna. Iranski predsjednik Masoud Pezeškian upozorio je da bi svaki napad na vrhovnog vođu Hamneija bio smatran objavom rata, ne samo protiv političkog sustava nego i protiv iranske države u cjelini. Naglasio je da bi odgovor Irana u tom slučaju bio snažan, bolan i usmjeren na američke interese u regiji. Te izjave bile su izravna reakcija na Trumpovu poruku za Politico da je “došlo vrijeme da Iran dobije novo vodstvo”, rečenicu koja se u Teheranu tumači kao otvoreni poziv na rušenje režima.

Paralelno s političkom eskalacijom, vojni signali postaju sve vidljiviji. Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln plovi prema Bliskom istoku, dok se istodobno pojavljuju informacije da bi mu se mogao pridružiti i USS George H. W. Bush. Uz to, bilježi se pojačana prisutnost američkih borbenih zrakoplova, sustava protuzračne obrane i logističkih kapaciteta, kao i mogućnost razmještanja dodatnih borbenih eskadrila u američke baze u regiji. Sve to odvija se u sjeni izraelskih priprema i analiza mogućih scenarija odgovora na potencijalni iranski napad, bilo izravno s iranskog teritorija ili putem saveznika u Libanonu, Iraku, i Jemenu.

Unatoč ratobornoj retorici, Axios je objavio da je Trump prošle srijede odustao od neposrednog vojnog udara na Iran, i to iz četiri ključna razloga. Prvi je bio operativne naravi: Sjedinjene Države trenutačno nemaju dovoljan broj snaga i opreme u regiji za sveobuhvatan napad na Iran i istodobno suzbijanje moguće iranske odmazde. Nakon godina povlačenja i preusmjeravanja vojnih resursa prema istočnoj Aziji i Karibima, američka vojna infrastruktura na Bliskom istoku više nije prilagođena velikom regionalnom ratu.

Drugi razlog bili su snažni pritisci i upozorenja američkih saveznika, koji su Trumpu jasno dali do znanja da bi napad na Iran mogao izazvati lančanu reakciju, destabilizirati cijelu regiju i dovesti do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, što bi imalo globalne energetske i ekonomske posljedice. Treći, posebno osjetljiv faktor bilo je izraelsko upozorenje da Izrael trenutačno nije spreman za obranu od masovne iranske odmazde. Prema Axiosu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu osobno je sredinom siječnja upozorio Trumpa da bi američki napad Izrael doveo u izuzetno ranjiv položaj.

Četvrti razlog bio je postojanje tajnog komunikacijskog kanala između Washingtona i Teherana. Prema američkim dužnosnicima, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi poslao je poruku američkom izaslaniku Steveu Witkopfu u kojoj je obećao odgodu planiranih pogubljenja prosvjednika, što je Trumpu dalo politički prostor da privremeno odustane od vojne opcije bez gubitka kredibiliteta.

U tom ozračju izraelski načelnik Glavnog stožera Eyal Zamir održao je u Tel Avivu zatvoreni sastanak s vrhom Zračnih snaga, fokusiran na scenarije odgovora u slučaju daljnje eskalacije. Sve to potvrđuje da se, unatoč prividnom smirivanju situacije unutar Irana, regija i dalje nalazi na rubu ozbiljnog sukoba, u kojem bi jedna pogrešna procjena ili politička odluka mogla imati posljedice daleko izvan granica Bliskog istoka.