Smanjivanje količine sunčeve svjetlosti koja dopire do Zemlje moglo bi ublažiti globalno zatopljenje i ograničiti štetu uzrokovanu klimatskim promjenama, navodi vodeće britansko znanstveno tijelo. No, Kraljevsko društvo upozorava da strategije usmjerene na postizanje tih promjena nisu bez rizika. Društvo je u novom izvješću navelo da bi odvažna nova tehnologija za odbijanje sunčeve svjetlosti natrag u svemir mogla "kupiti vrijeme" dok mjere za smanjenje emisija fosilnih goriva ne počnu davati rezultate. Navedene su dvije strategije – ubrizgavanje reflektirajućih čestica visoko u atmosferu i raspršivanje soli u oblake iznad mora kako bi postali svjetliji. Obje bi mogle biti učinkovite, ali i tehnički izvedive. Međutim, autori izvješća upozoravaju da bi neka država koja bi samostalno pokušala smanjiti količinu sunčeve svjetlosti mogla izazvati ekstremne suše i druge vremenske poremećaje u drugim dijelovima svijeta.
Profesor Keith Shine, predsjednik radne skupine koja je izradila izvješće, rekao je da bi ipak moglo doći vrijeme kada bi svjetski čelnici mogli procijeniti da je modifikacija sunčeva zračenja (SRM) najmanje loša opcija. "Ne postavlja se pitanje je li SRM siguran, jer on očito nosi rizike", rekao je. "Međutim, moglo bi doći do trenutka kada će ti rizici biti procijenjeni kao manji od rizika nedovoljno ublaženih klimatskih promjena". Izvješće navodi da su globalni napori za smanjenje emisija stakleničkih plinova sve manje izgledni da će spriječiti porast globalne temperature iznad 1,5 °C, što mnogi znanstvenici smatraju "sigurnom granicom". Novi krug klimatskih pregovora UN-a počinje ovog tjedna u Brazilu, ali prema sadašnjim politikama, temperature bi do 2100. godine mogle porasti za najmanje 3 stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, piše Sky News.
Radna skupina ocijenila je ubrizgavanje aerosola u stratosferu kao najbolju opciju za smanjenje količine sunčeve svjetlosti koja dopire do površine Zemlje. Zrakoplovi bi letjeli na velikim visinama, ispuštajući sumpor-dioksid, koji bi se pretvarao u čestice što odbijaju mali dio sunčeve svjetlosti. Postoje i stvarni dokazi da bi to moglo funkcionirati. Erupcija vulkana Pinatubo na Filipinima 1991. godine ispustila je 15 milijuna tona sumpor-dioksida u stratosferu, smanjujući temperaturu Zemlje za oko 0,5 °C tijekom jedne do dvije godine. Računalni modeli sugeriraju da bi godišnje ispuštanje između osam i 16 milijuna tona plina zrakoplovima na obje hemisfere moglo smanjiti globalnu temperaturu za oko 1 °C. Procijenjeni trošak bio bi "u desecima milijardi dolara godišnje", rekao je prof. Shine.
To je znatno manje od globalnih troškova koje uzrokuju ekstremni vremenski uvjeti, požari i druge klimatske posljedice. Primjerice, uragan Melissa, čiji je intenzitet pojačalo globalno zatopljenje, prouzročio je štetu i gospodarske gubitke do 52 milijarde dolara diljem zapadnih Kariba, prema podacima AccuWeathera. Izvješće Kraljevskog društva upozorava da SRM ne bi riješio osnovni uzrok klimatskih promjena i nije zamjena za smanjenje emisija. No mogao bi smanjiti temperature dok se razine ugljikova dioksida u atmosferi ne stabiliziraju i počnu padati. To bi moglo značiti da bi se SRM morao primjenjivati i više od 100 godina. Autori izvješća upozoravaju da se ubrizgavanje sumpora u atmosferu mora provoditi globalno, uz međunarodni dogovor i znanstveni nadzor.
Modeli pokazuju da bi dodavanje sumpor-dioksida samo na sjevernoj hemisferi moglo ohladiti to područje, ali i izazvati sušu u regiji Sahel u Africi, koja je već pretrpjela gladi zbog vrlo niskih oborina. S druge strane, dodavanje plina samo na južnoj hemisferi moglo bi ponovno dovesti do regionalnog hlađenja, ali i povećati učestalost i jačinu uragana u sjevernom Atlantiku. Profesor Jim Hayward, atmosferski znanstvenik i član radne skupine, istaknuo je da se ta tehnologija mora primjenjivati s oprezom. "To mora biti globalno koordinirana strategija, utemeljena na znanosti", rekao je. "Ne bismo željeli da to provodi neki pojedinačni ‘odmetnuti’ akter koji djeluje u vlastitom interesu".