Ako plastičnu foliju u koju vam je bila zamotana hrana bacite u parkić kojim ste šetali dok ste jeli, ostavili ste iza sebe tisuće godina koje su potrebne da se ona razgradi. Kako te tisuće godina svesti na tjedne ili čak dane, otkrio je hrvatski duo. Profesorica Vanja Jurišić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i profesor Nikola Španić s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, razvili su tehnologiju proizvodnje biorazgradive, biobazirane folije. Njihov startup Fibryion namijenjen je pakiranju hrane, u prvom redu voća i povrća, a mi smo ih posjetili u laboratoriju iz kojeg izlazi možda i revolucionarna ideja, koja će u budućnosti biti dio naše svakodnevice, nekima po izboru, a svima po zakonu.
Mogu projektirati trajanje
Plan svijeta je jasan – zeleno, održivo, biološki – i upravo zato je njihova tehnologija već privukla pozornost mnogih znatiželjnika iz prehrambene industrije. A sve je počelo čitanjem znanstvenih radova na temelju kojih se spremala doktorska disertacija. "Jednim dijelom disertacija je išla u smjeru biokompozitnih materijala i tu se rodila osnovna ideja. A onda je došao poguranac od kolegice Vanje da je preobličimo u ovo što je danas", govori nam Španić. Prvi prototip folije napravljen je 2021., a treći i funkcionalizirani 2023. godine. Nakon svega odlučili su otvoriti svoju tvrtku. "Oči nam je otvorio program Nuqleus jer 2024. godine sudjelovali smo u tom Startup Builderu koji djeluje u okviru Inovacijskog centra Nikola Tesla na FER-u i tamo smo sudjelovali u radionicama o inovacijama, intelektualnom vlasništvu, kako do sredstava za daljnje korake... i tada smo se odlučili za startup", kaže Jurišić. Najveći je izazov bio kontinuiran razvoj same tehnologije.
Fibryion biofolija bazično je samo celuloza i to od ostataka šumske i poljoprivredne biomase. Profesor Španić kaže da je u tom procesu caka bila u tome da se izađe iz ustaljenih okvira s obzirom na to da se o celulozi već sve zna. Na kraju je nastala tehnologija koja je sada u fazi dokaza koncepta, odnosno dokazana je na laboratorijskoj razini i parametri zadovoljavaju limite koje folija mora imati. Ono što je bitno jest da je superiorna onome što se na tržištu nudi kao konkurencija. "U odnosu na slične materijale, biofolija pokazuje bolje karakteristike. Sirovinski je potpuno neovisna o čistoći, izvoru i podrijetlu sirovine, bolja je od većine sredstava koja su sada na tržištu", kaže Španić pa dodaje kako je PLA jedina dostupna alternativa. To je "komercijalno prisutna folija čija se proizvodnja bazira na škrobu kao sirovini, a on se dobiva od biljaka koje se koriste za prehranu ljudi. Dakle, to je hrana i zato ta folija nije održiva jer kolidira s prehrambenim lancem i tu dolazi naša dodatna vrijednost jer naša folija nema taj problem."
Životni vijek folije još se ispituje, ali može se projektirati razgradivost i trajanje materijala, kažu nam u laboratoriju. Ciljaju na jednokratnu, biorazgradivu ambalažu. "Potvrđeno je da je biorazgradiva na manjim testovima, ali treba se napraviti širi test da se utvrdi koje je točno vrijeme potrebno za razgradnju. To ovisi o enzimima koji su prisutni u otpadu gdje se odlaže. Bacimo li je u prirodu, činjenica je da će se razgraditi, ali trebat će joj više vremena nego u smeću zbog različite razine enzima. U biti se raspada voda i ugljikov dioksid (CO2), ništa više", pojašnjava profesor s FŠDT-a. Govorimo li o ključnim prednostima u odnosu na ostale, ističe: "Folija je održiva, tu je i niži ugljični otisak, ima veću toplinsku postojanost i prozirnost. Možemo funkcionalizirati materijal i postići da naša folija produljuje rok trajnosti namirnice."
Profesorica Jurišić kaže da se biznis model, osim same tehnologije, odnosi i na kontinuirano usavršavanje ovisno o potrebi kupca i proizvoda koji se pakira. Komercijalni proizvođač može preuzeti recepturu i na svojoj postojećoj opremi može raditi ovaj biomaterijal, odnosno nema novih kapitalnih troškova. Osim toga, suosnivači dodaju i kako je cijena proizvodnje niža u odnosu na konkurenciju jer konkurencija je celofan, a to je "regenerirana celuloza, koja ima visok ugljični otisak, pri čemu se radi i o neekološkom proizvodu jer se za njegovu proizvodnju koristi ugljikov disulfid (CS2) i stoga dugoročno nije održiva varijanta".
EK objavljuje standarde
Kažu da je biofolija jeftinija u odnosu na celofan jer je koncept proizvodnje bitno drukčiji, a ne koriste se ni štetne kemikalije. Već se gledaju i mogućnosti proširenja na druge industrije kao što su medicinska u obliku nikotinskih flastera, vojna industrija, automobilska, odnosno sigurnosna, industrija elektroničkih sklopova, a može se raditi i jednokratni pribor za jelo od bioplastike. "Imamo iskazan interes velikih hrvatskih prehrambenih tvrtki, a ta industrija mora ispuniti neke uvjete održivosti, utjecaja na okoliš, ESG izvještaja. Danas je održivost na razini pakiranja riješena tako da se koristi reciklirana fosilna plastika, to je najčešće polietilen. Međutim, još uvijek nije u potpunosti poznato ima li potencijalno negativan efekt na hranu i čovjeka koji tu hranu konzumira i tu je prilika da se upotrijebi biomaterijal koji nema taj efekt", kaže profesorica s Agronomije pa dodaje kako će bio biti standard budućnosti. "Sljedeće godine Europska će komisija objaviti akt koji će definirati standarde, kriterije, parametre koje folija mora zadovoljiti i ciljeve, odnosno konkretne postotke udjela biobazirane plastike, što znači da će to biti obveza."
Svaka im čast. Ali svoja znanstvena dostignuća su dostigli i ostvarili na svojim radnim mjestima Fakultetima. U laboratorijima dotićnih fakulteta su istraživali i dobili te rezultate. I gle sada otvara se privatno poduzeće putem sturt upa i dobitak ako bude odlazi u privat đepove.Nepošteni do kraja odnos. Napravi ispitivanja svojim materijalnim sredstvima pa je i tvoj rezultat.Ovo je ustvari vrsta krađe sa obadva fakulteta.Intelektualna krađa.A moral gdje je ? Otopio se kao led na suncu ispred novćanih eventualnih dobitaka.