Kolumna

Razmišlja li itko o hrvatskim piscima u inozemstvu

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Razmišlja li itko o hrvatskim piscima u inozemstvu
15.10.2018.
u 20:09
Činjenica da izvan granica zemlje uspješno djeluje čitava jedna hrvatska literarna reprezentacija trebala bi itekako zamisliti i one kojima mozak razmišlja samo o izborima i postizbornim koalicijama
Pogledaj originalni članak

Hrvatskom književnom klasiku Alojzu Majetiću u bivšoj su Jugoslaviji zabranjivali ne samo roman (radilo se o popularnom “Čangiju”) nego i zbirku poezije. Ali, Majetić nije zbog toga napustio Jugoslaviju i postao disident.

“Pravih disidenata kod nas nije bilo. Nismo mi živjeli u istočnoj Europi, goleme su bile razlike između socijalizma u Jugoslaviji i diktature u komunističkom susjedstvu”, rekao je o tim vremenima nedavno baš za Večernji list Alojz Majetić u povodu izlaska svog novog romana “Afroditin ključ”.

I dok u ona jednopartijska vremena, sudeći prema svjedočanstvu plodnog pisca Majetića, u nas nije bilo pravih disidenata, danas u 21. stoljeću kada je neovisna Hrvatska ravnopravna članica Europske unije sve više naših intelektualaca, i to posebno pisaca koji su rođeni u Hrvatskoj živi izvan granica svoje zemlje i ne ostaje u Hrvatskoj. Oni, naravno, nisu disidenti, ali iz raznoraznih, a vrlo često i privatnih razloga žive izvan Hrvatske, no u svojim izjavama i intervjuima vrlo često su iznimno kritični prema atmosferi koja posljednjih godina caruje u Hrvatskoj.

Tako već desetljećima izvan Hrvatske živi Dubravka Ugrešić, trenutno najprevođenija i najcjenjenija hrvatska autorica u inozemstvu koja je, čini se, prije par godina bila u užem izboru za Nobelovu nagradu za književnost. Između Hrvatske i Europe živi i književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić koja se također može pohvaliti brojnim prijevodima na strane jezike, a u Berlinu je već nekoliko godina i vodeća dramatičarka svoje generacije Ivana Sajko koja je nedavno dobila čast da razgovara s njemačkim predsjednikom Frank Walterom Steinmeierom na otvorenju sajma knjiga u Frankfurtu.

Stanovnik Berlina je i hvaljeni mladi hrvatski dramatičar (a odnedavno i romanopisac) Dino Pešut koji u romanu “Poderana koljena” itekako piše i o, malo je reći, turbulentnoj situaciju u Hrvatskoj koja je vrlo daleko od idilične. U Londonu već duže vrijeme živi i proslavljena hrvatska dramatičarka Tena Štivičić koja se doista afirmirala i u kazališnim krugovima Velike Britanije, premda je itekako dobrodošla i na repertoarima domaćih kazališnih kuća.

U SAD-u živi odlični i nagrađivani hrvatski pjesnik Mario Suško, a u Nizozemskoj ugledni pjesnik srednje generacije Damir Šodan. Naravno, ovo nikako nije cjelovit spisak hrvatskih pisaca rođenih u Hrvatskoj, a koji ne žive u Hrvatskoj, a ima i podosta pisaca koji vrlo često borave u inozemstvu zahvaljujući stipendijama i studijskim boravcima što im otvara vrata suradnje s drugim kulturnim sredinama, stranim izdavačima i stranom publikom.

Naravno, pisci su oduvijek i ne samo u Hrvatskoj bili ptice selice. Ali, činjenica da izvan granica zemlje uspješno djeluje čitava jedna hrvatska literarna reprezentacija, trebala bi itekako zamisliti i one kojima mozak razmišlja samo o izborima i postizbornim koalicijama. Dok ne bude kasno.

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

PA
pavel1001
08:57 16.10.2018.

ne baš...