Japan prvi put od kraja Drugog svjetskog rata pokreće novo centralizirano obavještajno tijelo, potez koji jedni smatraju kontroverznim odstupanjem od pacifističkih ideala Tokija, a drugi prijeko potrebnim u zemlji toliko prepunoj sigurnosnih slabosti da je nazvana 'rajem za špijune'. Nacionalni obavještajni ured službeno će započeti s radom, zamijenivši prethodne strukture koje su kritizirane kao nepovezane i neučinkovite. Stručnjaci kažu da se time postavljaju temelji za šire promjene koje bi mogle uključivati zakon protiv špijunaže i novu vanjsku obavještajnu agenciju sličnu američkoj CIA-i. Premijerka Sanae Takaichi u ponedjeljak je potvrdila te ambicije. "Ove mjere su samo prvi korak u reformi obavještajnih službi. Dok promatramo sve nestabilniju globalnu situaciju, nužno je da se pozabavimo novim metodama ratovanja", poručila je. Takaichi predvodi ove napore otkako je izabrana. Kao čvrsta konzervativka, zalagala se za jaču sigurnost i obranu te podržava reviziju japanskog pacifističkog ustava. Njezina administracija obratila se zapadnim partnerima, uključujući SAD, Australiju i Njemačku, za savjet o jačanju obavještajnih sposobnosti, izvijestio je The New York Times u srpnju pozivajući se na ljude upoznate s tim pitanjem.
Do sada je glavno japansko obavještajno tijelo bio Ured za obavještajne poslove i istraživanje (CIRO), koji ima oko 700 zaposlenika, ali malo ovlasti. Drugi obavještajni timovi u Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu obrane, Nacionalnoj policijskoj agenciji i drugim granama prikupljaju informacije, no često ne uspijevaju dijeliti podatke na strateški način, objasnio je James DJ Brown, profesor politologije na japanskom kampusu Sveučilišta Temple i autor knjige o ruskoj špijunaži u Japanu, piše CNN.
CIRO će tako biti unaprijeđen u Nacionalni obavještajni ured, operativno i administrativno tijelo koje će prikupljati i analizirati obavještajne podatke od raznih vladinih tijela. Najvažnije je da je uredu podignuta važnost, a druga ministarstva sada su formalno obvezna dijeliti svoje informacije. Nadgledat će ga novoosnovano Nacionalno obavještajno vijeće, na čelu s Takaichi, a sastavljeno od najviših ministara. Njegov opseg uključivat će borbu protiv terorizma, nacionalni odgovor na hitne slučajeve i protumjere protiv stranih obavještajnih službi, uključujući špijunske aktivnosti ili tajne operacije utjecaja.
Carski Japan nekoć je imao zastrašujući sigurnosni i obavještajni aparat, koji je korišten i protiv vlastitih građana u represijama protiv disidenata početkom 20. stoljeća. Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu namjerno se nastojalo demokratizirati naciju i deaktivirati njezinu obavještajnu zajednicu. Japan, primjerice, nema vlastitu vanjsku obavještajnu službu, što je neobično u usporedbi s drugim glavnim američkim saveznicima istaknuo je Philip Shetler-Jones, viši istraživački suradnik za indo-pacifičku sigurnost u think-tanku Royal United Services Institute (RUSI). Također nema zakon protiv špijunaže, što znači da strani špijuni i lokalni doušnici mogu prikupljati informacije iz Japana „bez kršenja zakona“, rekao je. "To je anomalija zbog poslijeratne situacije. Okupacija Japana, nakon koje je uslijedio sigurnosni odnos s Amerikom, značila je da japanska vlada zapravo nije morala puno toga raditi jer ih je branila Amerika“, objasnio je Shetler-Jones.
Te slabosti imaju velike implikacije za sigurnost Japana i njegov položaj među globalnim partnerima. Neke su posljedice ozbiljnije. Šokantna istraga The New York Timesa u srpnju otkrila je kako je Moskva iskoristila te slabosti kako bi nabavila i prokrijumčarila japanske komponente u Rusiju – koje su potom korištene u projektilima i bespilotnim letjelicama protiv Ukrajine.
Prethodni japanski čelnici pokušali su provesti promjene. Najpoznatiji je bivši premijer Yasuhiro Nakasone, koji je 1983. upozorio da je Japan postao „raj za špijune“. Njegov prijedlog zakona protiv špijunaže, koji je uključivao smrtnu kaznu, izazvao je široke reakcije i nije prošao. Stvari sada izgledaju drugačije. Prošlo je dovoljno vremena da su sjećanja na rat i strahovi od povratka u policijsku državu ublaženi među japanskom javnošću, rekao je Brown. Istodobno raste prepoznavanje da se Japan suočava s novim i snažnim prijetnjama. S druge strane mora nalaze se Sjeverna Koreja, Kina i Rusija, koje sve imaju snažne špijunske kapacitete protiv kojih Japan nije u potpunosti opremljen. Kao američki saveznik koji na svojim bazama ima oko 55.000 američkih vojnika, Japan je atraktivna meta. Te zemlje mogle bi tražiti informacije o aktivnostima američkih vojnika i raspoređivanju novog američkog oružja. Rusija bi bila zainteresirana za krađu političkih tajni, poput buduće japanske politike prema Ukrajini, a Kina bi se mogla nadati tehnološkim tajnama japanskih tvrtki.
Japanci su također više zabrinuti jer su te tri zemlje 'sada usklađenije nego što su bile dugi niz godina“, rekla je Shetler-Jones. To je bilo u punom sjaju prošlog rujna kada su kineski čelnik Xi Jinping, ruski predsjednik Vladimir Putin i sjevernokorejski čelnik Kim Jong Un hodali rame uz rame na vojnoj paradi u Pekingu. Suradnja se vidi i u nedavnim zajedničkim rusko-kineskim pomorskim vježbama te u slanju sjevernokorejskih trupa u rat protiv Ukrajine. Sve to doprinosi osjećaju da se ravnoteža snaga u regiji mijenja, posebno kako Kina postaje dominantnija. "Postoji osjećaj da će Japan morati učiniti više za američki savez i za sebe", rekao je Shetler-Jones. Takaichi, koja glasno podržava jačanje japanskih sigurnosnih sposobnosti, posljednji je dio slagalice. Nakon uvjerljive pobjede na prijevremenim izborima u veljači, sada ima povijesnu većinu u moćnom donjem domu parlamenta, što otvara put donošenju zakonodavnih promjena uz minimalan otpor.
Nisu svi oduševljeni reformom. Brojni zastupnici protivili su se zakonu o osnivanju Nacionalnog obavještajnog ureda, a više od 200 ljudi prisustvovalo je prosvjedu protiv njega u svibnju. "Obavještajni aparat jedne nacije jedna je od njezinih najmoćnijih institucija i ako mu se dopusti da divlja, mogao bi ozbiljno i nepravedno kršiti ljudska prava svojih građana", rekao je zastupnik Makoto Oniki iz Ustavne demokratske stranke. "Protivim se ovom zakonu koji ne samo da izaziva zabrinutost zbog nepotrebnih kršenja osobnih podataka i privatnosti, već i jača svoj autoritet bez ikakvih provjera i ravnoteža u obliku demokratskog nadzora – to je zakon s ozbiljnim nedostacima", dodao je.
Sljedeće točke na Takaichijevom dnevnom redu, zakon protiv špijunaže i strana obavještajna služba – vjerojatno će izazvati još više kontroverzi. Kako bi se zaštitile od zlouporaba, demokracije poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a imaju saslušanja, odbore i druge mjere za pozivanje svojih obavještajnih tijela na odgovornost, istaknuo je Shetler-Jones.