andrej barbieri

Prvo jelo skuhao sam sa šest godina i tako naljutio mamu

Foto: Grgur Žučko/pixsell
andrej barbieri
Foto: Grgur Žučko/pixsell
andrej barbieri
Foto: Grgur Žučko/pixsell
andrej barbieri
05.04.2014.
u 09:09
Član žirija Celebrity Masterchefa i mlađi brat Veljka Barbierija profesionalno je počeo kuhati tek s 30 godina kada je doma dizajnirao profesionalnu kuhinju
Pogledaj originalni članak

Teritorij “Masterchefa” kuharu Andreju Barbieriju nije nepoznat, suvereno je njime u prijašnjim sezonama vladao u kulinarskim dvobojima, a sada jednako uspješno u celebrity inačici showa Nove TV obavlja ulogu člana žirija.

 

Odan mediteranskoj kuhinji

– Ovo je poseban format “Masterchefa”, natjecatelji koji su u showu ne namjeravaju se profesionalno baviti ovim poslom niti nastaviti svoju karijeru u tom smjeru pa je i pristup u ovom showu malo drukčiji te su i moje kritike više savjeti negoli kritike – objašnjava Barbieri.

Ipak, neke kriterije u ocjenjivanju jela poznatih glazbenika, glumaca, voditelja i dizajnera morao je postaviti.

Najbitnija stvar koju ocjenjujem u ovakvoj situaciji je okus jela. Bit kuhanja je u tome je li nešto ukusno jer jelo može biti lijepo i imati nevjerojatnu tehniku izvedbe, ali ako nije ukusno, nema pomoći... – kaže poznati kuhar. Na pitanje tko se od kandidata istaknuo u izazovima i zadacima koji su im bili postavljeni, diplomatski odgovara:

– Natjecatelji koji su u kuhinji svaki dan, koji kuhaju svakodnevno, pokazali su se boljima.

U obitelji Barbieri kuhanje je dio obiteljske tradicije, a Andrej, kao i brat Veljko, ugledni gastronomski ekspert i književnik, o kuhanju je najviše naučio zahvaljujući baki Anki.

– Prave dalmatinske familije imaju tu tradiciju kuhanja i to je jednostavno tako, samo što su moje none bile zbilja posebne. Moj brat Veljko imao je mogućnost odrastati s djedom i bakom i on je prvi pao kao žrtva, a poslije sam se indirektno i ja zarazio kuhanjem – priča Barbieri. Živo se sjeća svojih prvih kulinarskih vratolomija kojima njegova mama i nije bila toliko oduševljena.

Prvo jelo sam skuhao sa šest godina, bio je to milanese. Bio sam sam kod kuće i odlučio sam nešto skuhati, ali moja mama nije bila baš sretna s onim što je zatekla kad je došla doma. Jako se naljutila kad sam joj rekao da sam pržio meso u ulju i maslacu – prisjetio se Andrej svog prvog kulinarskog pokušaja.

No nakon srednje škole Barbieri nije sreću potražio u nekom restoranu. Krenuo je u malo drukčijem smjeru i najprije je upisao Filozofski fakultet i otvorio glazbeni klub koji je danju funkcionirao kao umjetnička galerija, a noću je postajao klub.

Kuhanjem sam se počeo baviti ipak nešto kasnije, s trideset godina. Uvjeren sam da kuhanje mora biti izbor. Iznimno je fizički naporno baviti se tim poslom koji ima kreativnu stranu, ali često nema i kreativni ishod. U tom trokutu čovjek se često izgubi i ako nije motiviran nečim višim, teško će biti uspješan – objašnjava kuhar i prisjeća se kako je zapravo počeo svoju profesionalnu kulinarsku pustolovinu.

– Zapravo je sve kulminiralo kad sam u svojoj kući ugradio profesionalnu kuhinju i stol za više od 20 ljudi za kojim se blagdanima blagovalo i za kojim je nastala ta ideja o profesionalnom restoranu i bavljenju kuhanjem. Recimo da sam na tom početku vježbao i recepte isprobavao na prijateljima – kroz smijeh priča Andrej.

Dalmatinski geni, život u Italiji i sada u Opatiji, gdje je chef restorana Bevanda, utjecali su na njegov kulinarski izričaj.

Odan sam mediteranskoj kuhinji jer sam imao priliku živjeti i raditi u puno mediteranskih zemalja. Baza te moje kuhinje je tradicionalna zato što je tradicija nešto što nas veže uz kraj i osobe koje volimo. E, sada, na toj tradiciji treba kontinuirano raditi kako ne bi postala dosadna i zastarjela. Recimo da u kuhanju nekim novim tehnikama pokušavam izraziti jednu novu tradiciju – govori Barbieri.

 

Ništa bez dobrog sira i vina

Priznaje da kod kuće jako malo kuha jer jednostavno nema vremena, a otkrio nam je i koje namirnice uvijek moraju biti u njegovu hladnjaku.

– U mom hladnjaku uvijek ćete naći sireve, domaće, alpske, kozje, i, naravno, butelje dobrog vina. Volim navečer nakon posla uživati u sirevima i vinu – kaže Andrej o svojim trenucima opuštanja i uživanja.

Nažalost, zasada nećemo imati prilike uživati u knjigama Andreja Barbieria. – Nekoć davno imao sam potrebu baviti se pisanjem na sličan način kao brat Veljko, ali ova profesija oduzima puno vremena i ne ostaje mi vremena za pisanje, a stalo mi je do toga da ostanem kuhar – objašnjava.

A što brat Veljko kaže na njegov TV nastup? – Kaže da dobro izgledam na televiziji.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.