Krčili su šumu pa godinama sadili: 'Bilo mi je žao gledati kako zemlja mojih roditelja zarasta u korov i šikaru'

Ako želite obrađivati zemlju u Trkusima, malom selu na sjeveru Istre, na zadnjoj "granici" prije Ćićarije i svega nekoliko kilometara udaljenom od Buzeta, morate biti spremni na jedno pravilo: mehanizacija mora imati pogon na sva četiri kotača. Bez toga nema ozbiljnog rada. Tko to pokuša drukčije, brzo će odustati – teren je strm, parcele su uske i raštrkane, a kiša odnese uzak zemljani put.

I upravo u toj surovoj, ali lijepoj stvarnosti ruralne Istre već 22 godine Emil Zugan, njegova supruga Nevenka i njihov sin Marko uzgajaju masline. Njihov maslinik danas broji oko tisuću stabala, raspoređenih na dvadesetak parcela koje se protežu tri kilometra duž brda. Teren je nakošen i podijeljen u terase.

Litra 15 eura

Stabla smo do današnjeg broja sadili punih pet godina i sada su sva u rodu – objašnjava Emil dok pokazuje redove maslina koje se protežu iznad doline. Prisjeća se i samih početaka. 

Video

Šuma se krčila, bilo je teško. Imali smo šest-sedam tisuća loza, njih smo vadili, strojevima poravnavali zemlju i malo-pomalo sadili masline. Nisam htio da se sve zapusti. Bilo mi je žao gledati kako zemlja mojih roditelja zarasta u korov i šikaru – kaže. Njegova obitelj nekad je imala pravo malo mješovito gospodarstvo – vinograde, volove, koze, krave i ovce... Danas su Zuganovi cijenjeni proizvođači maslinova ulja, za koje imaju stalne kupce pa im nikakav marketing i nije potreban.

Ljudi jedni drugima kažu gdje su kupili kvalitetno ulje i to nam je najbolja reklama – dodaje Nevenka. Cijena od oko 15 eura za litru dovoljno je konkurentna, a stalni kupci zadovoljni su što za taj iznos dobivaju ulje poznatog podrijetla i provjerene kvalitete. Kvaliteta ulja, naglašava Emil, ponajviše ovisi o preradi. – Devedeset posto posla je u tome. Mi masline prerađujemo odmah nakon branja, one ne smiju stajati dulje od 24 do 30 sati. Očistimo lišće i odmah ih vozimo u uljaru.

Danas ih nose u Livade, k poznatom uljaru Ipši. Situacija je znatno drukčija nego prije nekoliko desetljeća. Nekad su u cijeloj Istri bile svega tri uljare. Danas ih je više i sve su moderne. To je velika razlika – lakše je sačuvati kvalitetu – naglašava Emil. Na njihovim poljima rastu različite sorte. Autohtona istarska bjelica daje ulje snažnog karaktera, pikantno i gorkasto, dok su leccino i pendolino, dvije talijanske sorte, zaslužne za blažu aromu i ulje koje je kupcima možda i najdraže.

U prosjeku proizvedemo oko 20 tona maslina, što se pretvori u oko 2000 litara ulja jer dio uroda prodamo i kao plod – dodaje. No svaka je godina drukčija jer o svemu odlučuju sezona i vrijeme. Ove godine očekuje ih posebno duga berba. – Trebat će nam barem dvadeset dana da sve poberemo – zadovoljno komentira Marko dok gleda grane prepune plodova. U berbi smo svi skupa, s obitelji i prijateljima – nadovezuje se Nevenka.

Iako je većina maslina novijeg datuma, ponegdje se među njima mogu vidjeti i stara stabla. Ona su nekoć bila zapuštena, uglavnom zato što je prerada bila problem. Danas, kad su uljare dostupne, i ta stabla ponovno daju plod.

Pogled na dolinu Mirne

Okruženje njihovih maslinika jednako je zanimljivo kao i priča o obitelji. Dok se penjete uzbrdo između parcela, pogled se otvara prema cijeloj dolini Mirne. U blizini se uzdiže kaštel Petrapilosa, poznat i kao Kosmati grad. Ta srednjovjekovna utvrda jasno se vidi i iz dvorišta Zuganovih, u kojem su i njihove male povrtne parcele ograđene električnim pastirom, prijeko potrebnim zbog divljih svinja koje bi rado pročeprkale zemlju.

Iznad maslinika put vodi prema neobičnom spomeniku kod sela Salež – jedinom stupu sramote u ljudskom obliku. Isklesan od bijelog kamena, prikazuje ljudski lik s kapom nalik fesu, a na njemu se još uvijek nazire latinski natpis, iako gotovo nečitak. A cijeli taj krajolik ruralne Istre krase rodna stabla tisuću maslina obitelji Zugan, iz čijih će plodova i ove godine poteći traženo ulje.

Kad nas ljudi negdje susretnu, nitko više i ne pita kako smo mi, nego kako su masline – kroz smijeh će Nevenka Zugan.

OPG Emil Zugan, Trkusi