Prijeti li nova naftna kriza poput one iz 1970-ih?

Energetska kriza potaknuta ratom na Bliskom istoku ponovno otvara pitanje scenarija kakvi su viđeni tijekom 1970-ih, kada su nestašice goriva dovele i do zabrana vožnje. Iako trenutačne okolnosti podsjećaju na tadašnje naftne šokove, analitičari upozoravaju na bitne razlike – ali i ozbiljne rizike.

Prema riječima čelnika Međunarodne agencije za energiju, situacija je iznimno ozbiljna. „najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u povijesti čovječanstva", upozorio je Fatih Birol, dodajući kako je aktualni manjak energenata veći nego tijekom dviju velikih kriza iz prošlog stoljeća. „Tada je nedostajalo oko pet milijuna barela nafte dnevno", kaže Birol. „Danas je to jedanaest milijuna barela dnevno, više nego za vrijeme dva velika naftna šoka zajedno".

Uz naftu, pogoršava se i stanje na tržištu plina, gdje su globalni manjkovi dodatno porasli u odnosu na razdoblje nakon početka rata u Ukrajini 2022. Sukob s Iranom već je smanjio opskrbu naftom, ponajviše zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca. „Nekad je globalna ponuda nafte pala samo za oko pet posto. U tom smislu, šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974.", upozorava ekonomist Klaus-Jürgen Gern piše DW.

Ipak, ključna razlika u odnosu na 1970-e leži u kretanju cijena. „Od 1973. do 1974. cijene nafte učetverostručile su se. Godine 1979. ponovno su se utrostručile", podsjeća Gern, naglašavajući da su tadašnja tržišta bila znatno nespremnija. Danas su, ističe, visoke cijene već viđene u više navrata. „Povremeno smo i prije viđali cijene nafte iznad 100 dolara, a posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu". „Dakle, ovo nije potpuno novi svijet". „Bilo je drukčije 1970-ih. Tada su se potrošačke zemlje suočavale s cijenama s kojima nisu bile upoznate."

Za razliku od prošlih kriza, trenutačni poremećaj primarno proizlazi iz blokade transportnih ruta, a ne trajnog uništenja proizvodnje. To otvara mogućnost bržeg oporavka nakon završetka sukoba. Unatoč tome, šteta na infrastrukturi već je značajna. Više desetaka energetskih postrojenja oštećeno je u napadima, a oporavak neće biti brz. „dugo vremena", upozorava Birol, dodajući: „Za neka će trebati šest mjeseci, za druga mnogo dulje".

Dodatni udar mogao bi doći iz Katara, gdje su pogođeni ključni LNG kapaciteti. Procjenjuje se da bi isporuke mogle pasti za 17 posto u razdoblju od nekoliko godina. No dio stručnjaka ipak ublažava crne prognoze. Smatraju da bi globalni učinci mogli ostati ograničeni ako se sukob ne produbi i ne potraje. Ističe se i da je današnje tržište raznolikije nego prije pola stoljeća, uz manju dominaciju OPEC-a i snažniju proizvodnju u SAD-u.

Važnu stabilizacijsku ulogu imaju i velike strateške zalihe. Globalne rezerve dosegnule su rekordne razine, a njihovo djelomično korištenje već je ublažilo manjak opskrbe. Procjene govore da bi postojeće zalihe mogle nadomjestiti prekid isporuka kroz Hormuški tjesnac mjesecima. „Na temelju zaliha OECD-a, i komercijalnih i strateških, to bi moglo nadoknaditi gubitak isporuka nafte kroz Hormuški tjesnac tijekom otprilike devet mjeseci", izjavio je analitičar Commerzbanke Carsten Fritsch.

Unatoč svemu, trajanje sukoba ostaje nepoznanica, a diplomatski signali proturječni. Američki predsjednik Donald Trump govori o napretku, dok Teheran to negira. Ekonomske posljedice već su vidljive. „Vidjet ćemo dvije stvari: inflacija će kratkoročno porasti, a proizvodnja će biti smanjena jer će se potrošnja nafte smanjiti gdje god je to moguće", zaključuje Gern.

Dok Europa zasad ne poseže za drastičnim mjerama poput zabrane vožnje, neke zemlje već uvode restrikcije. Pakistan je, primjerice, građanima preporučio da sportske događaje prate od kuće kako bi se smanjila potrošnja goriva. Hoće li se povijest iz 1970-ih ponoviti, zasad ostaje otvoreno pitanje – ali upozorenja stručnjaka sugeriraju da rizici nisu zanemarivi.