Također, hrvatski naftovod Janaf bi ostao na milost i nemilost tako ojačalome MOL-u koji bi ga mogao i sasvim eliminirati. No to su samo neki od mogućih efekata MOL-ova regionalnog rasta, a ne treba zaboraviti da ista grupacija posjeduje još i slovački Slovnaft. Za Srbiju, međutim, i dalje je najvažnije da sasvim izađe iz neizvjesnosti oko prava na uvoz i rafiniranje nafte u NIS-ovim pogonima u Pančevu, piše DW.
Dodatna koncentracija tržišne moći
S druge strane, ako tu tvrtku preuzme MOL onda bi ju lako mogla zadesiti loša sudbina INA-e, nekadašnjeg najvećeg proizvodnog i tržišnog subjekta u datom sektoru i regiji. Unutar stručne javnosti nitko ne dvoji da bi ekonomski i energetsko-politički efekti toga bili više nego značajni. „To preuzimanje znatno bi učvrstilo poziciju MOL‑a kao dominantnog regionalnog igrača u lancu od transporta do rafinerijske prerade nafte i maloprodaje naftnih derivata“, potvrdio nam je Vladislav Brkić, dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, dodajući kako konkretni tržišni i energetsko‑politički učinci ovise najviše o uvjetima pod kojima bi ruski kapital i utjecaj zaista bili zamijenjeni nekom novom, većinski neruskom vlasničkom strukturom.
Po njegovu mišljenju, u tom bi scenariju bilo realno očekivati dodatnu koncentraciju tržišne moći u segmentu fosilnih goriva, zasad na prostoru Mađarske, Hrvatske, Srbije i Slovačke. Nadalje, tome ne bi bilo zgoreg posvetiti veću regulatornu pažnju zbog mogućih ograničenja tržišnog natjecanja i učinaka na krajnje potrošače. No što se tiče drukčije pozicije samog NIS-a, Brkić dijeli stajalište kako iskustvo INA-e pokazuje da preuzimanje od strane regionalnog partnera može dovesti do velikih promjena.
Ugovorna zaštita strateškog odlučivanja
„Točnije, do premještanja ključnih upravljačkih funkcija", precizirao je on za DW, „kao i do racionalizacije proizvodnog portfelja, te do preispitivanja uloge pojedinih rafinerija, ovisno o tome kako se uklapaju u ukupnu optimizaciju mreže rafinerija unutar iste grupacije." U slučaju da MOL integrira i Pančevo, uz postojeće svoje rafinerije, naš sugovornik drži kako su moguće i promjene u opsegu prerade i investicijskim prioritetima. „Ipak, državna uključenost Srbije i američki uvjet potpunog izlaska ruskog vlasnika daju Beogradu određeni prostor da ugovorno zaštiti kontinuitet rada ključne infrastrukture i zadrži dio utjecaja na strateške odluke“, napomenuo je dekan zagrebačkog RGNF-a.
Upravo izostanak toga momenta, naime, u Hrvatskoj je upamćen kao početak teškog pada INA-e i općenito nacionalne petroenergetike, nekoć okosnice ukupne hrvatske privrede. Krucijalne upravljačke ovlasti nad INA-om, podsjećamo, u ruke MOL-a su prešle čak i bez apsolutno-većinskog dioničkog paketa, ali zacijelo u kriminalnim okolnostima. No zatim je Mađarska uzela opstruirati hrvatsko pravosuđe, a politika se pokazala jalovom u navodnim pokušajima da INA-u „vrati kući“. Nakon svega, mađarska kompanija sada potencijalno u šaci drži i Janaf koji u biti nema za koga raditi, osim za NIS i MOL.
Neizvjesna i sudbina riječke rafinerije
No, u najnepovoljnijem scenariju otvara se rizik da dio transporta sirove nafte prema Srbiji bude preusmjeren, a za Mađarsku je dan-danas u igri i onaj iz Rusije. „Tako bi se s Janafa prešlo na budući mađarsko‑srpski naftovod, što bi dugoročno moglo smanjiti prihode Janafa i posredno oslabiti pregovaračku poziciju Hrvatske u regionalnoj logistici transporta nafte“, upozorava Brkić. Paralelno, integracija NIS‑a u MOL‑ovu mrežu po njemu nameće pitanje buduće uloge jedine preostale rafinerije INA-e u Rijeci, nakon gašenja one u Sisku.
Neizvjesno je, dakle, hoće li riječka rafinerija ostati strateški važan kapacitet za opskrbu Hrvatske i susjednih tržišta ili će, ovisno o poslovnoj logici proširene MOL-grupe, biti pod pritiskom dodatne racionalizacije. „A to u hrvatskoj javnosti već pobuđuje prijedloge da država proaktivno razmotri modele jačanja vlastite kontrole nad tim kapacitetom kako bi ublažila moguće negativne posljedice odluka donesenih izvan Hrvatske. Ali i da na taj način osigura strateške rezerve nafte, naročito u vremenima opće geopolitičke nestabilnosti“, prenio nam je Vladislav Brkić.
Okoli okopnjeli
Konačno, u širem kontekstu aktualnih tržišnih i geopolitičkih nestabilnosti, on nas je uputio i na jedan dodatni problem Hrvatske – aktualnu razinu popunjenosti njezina skladišta plina u Okolima nedaleko od Zagreba. Naravno, danas je to jednako strateško pitanje kao i sigurnost opskrbe naftnim derivatima. Hrvatsko podzemno skladište plina trenutačno je slabije popunjeno, niti trećinski, dok je EU-prosjek i dalje nadpolovičan.
Osim što nije optimalno za razdoblje pojačane potrošnje, time se povećava i osjetljivost sustava na hladne valove, te na cjenovne šokove po veleprodajnim tržištima i eventualne poremećaje u uvozu preko LNG-terminala. „U tom smislu, razina popunjenosti nije samo operativna već i važna energetsko–sigurnosna i politička tema, osobito danas kada pojedini regionalni akteri jačaju svoju ulogu u opskrbi fosilnim gorivima“, zaključio je Brkić.
NIS je tehnološki zaostala kompanija i sigurno će se vrlo brzo uklopiti se u tehnološki zaostali mol.