Nataschu Kampusch (38) je 1998. godine, kada je imala samo 10 godina, oteo Wolfgang Priklopil, te ju je gotovo deset godina držao zatvorenu u podrumu. Stotine puta tjedno ju je tukao, izgladnjivao i seksualno zlostavljao prije nego što je 2006. godine uspjela pobjeći. Njezina obitelj sada je rasvijetlila njezino sve gore stanje – tvrdeći da je "opet u nekoj vrsti zatvora". Kako se bliži 20. godišnjica njezina bijega, njezina sestra Claudia Nestelberger izjavila je da je Natascha "potpuno nestala". Austrijskoj javnoj televiziji ORF rekla je: "Svi znaju kako je Natascha prije govorila pred kamerama. To je sada potpuno nestalo". "Uglavnom je u svom svijetu. Opet je u nekoj vrsti zatvora. Srce nam se slama i osjećamo se bespomoćno". To se događa nakon što je Natascha prije samo tri godine rekla da je "pozitivna i puna nade" u pogledu svoje budućnosti. Dizajnirala je vlastitu kolekciju nakita i bila je uključena u projekt izgradnje bolnice u Šri Lanki. U to je vrijeme rekla: "Provodim puno vremena u prirodi i sa svojim konjem".
Nataschina priča privukla je pozornost svjetskih medija, kako tijekom trajanja zatočeništva, tako i tijekom konačnog bijega. Nakon dolaska na slobodu, napisala je nekoliko knjiga, uključujući memoare u kojima je detaljno opisala svoja iskustva i borbe s prilagođavanjem životu nakon zatočeništva. Također je javno govorila o svojoj patnji, podižući svijest o problemima vezanim uz otmicu i traumu. Natascha je bila zatočena kod Priklopila osam godina i četiri mjeseca, razdoblje koje je inspiriralo naslov njezinih memoara, 3096 dana, piše The Sun.
Tijekom zatočeništva, Natascha je bila zatočena u kući na periferiji Beča, u skrivenoj tamnici otprilike tri metra ispod zemlje. Bila je prisiljena kuhati i čistiti za Priklopila dok je živjela u malom podrumu ispod njegove garaže. Dan kada joj se život zauvijek promijenio započeo je kao i svaki normalan dan za školarca. Uputila se u Osnovnu školu Brioschiweg, baš kao i bezbroj puta prije. Međutim, Wolfgang Priklopil se skrivao u svom bijelom Mercedesovom kombiju, parkiranom uz njezinu rutu. Dok je Natascha prolazila pored kombija, Priklopil je skočio, zgrabio je i uvukao unutra.
Iako se žestoko borila, njezin napadač bio je fizički jači i lako ju je svladao. Dvanaestogodišnja svjedokinja izjavila je da je vidjela kako je dvojica muškaraca uvlače u bijelo vozilo, iako je Natascha kasnije pojasnila da je susrela samo Priklopila. Prepričala je mučne detalje svoje otmice: "Pitala sam ga hoće li me ubiti ili zakopati u šumi, ali rekao mi je da šutim". "Umotana sam u deku i zatim odnesena u podrum". "Zatim sam bila smještena u tamu, mračnu sobu, tamnicu. Bila sam u šoku. Bio je mrkli mrak". "Stalno sam mislila da će netko doći i pronaći me, da ću faliti mami i školi". "Bila sam uvjeren da će policija doći i spasiti me, kao u filmovima i na televiziji". Ulaz u njezin podrum bio je vješto skriven iza ormara s betonskim vratima ojačanim čelikom.
Soba nije imala prozore i bila je zvučno izolirana kako bi prigušila njezine krike. Priklopil je redovito izgladnjivao Nataschu kako bi je fizički oslabio i spriječio bijeg. Ulijevao joj je strah tvrdeći da su vrata i prozori kuće bili opremljeni eksplozivom, a često je tvrdio da ima pištolj kojim će ubiti nju i susjede ako pokuša pobjeći. Ako bi plakala, pribjegavao bi nasilju, što je dodatno produbilo njezinu traumu. Nataschin konačni bijeg uključivao je i pažljivo promatranje i trenutak prilike. Do tada joj je Priklopil počeo više vjerovati, dopuštajući joj povremene privilegije, poput ograničenog vremena provedenog izvan podruma i pomaganja njemu s kućanskim poslovima.
Na dan bijega, Natascha je čistila Priklopilov crveni sportski automobil BMW u vrtu. Priklopil je primio telefonski poziv, koji ga je omeo. Iskoristivši priliku, Natascha je vidjela da se odmaknuo i da je ne promatra pomno. Ostavila je usisavač uključen kao distrakciju, a kad se Priklopil udaljio da se javi na poziv, pobjegla je. Trčala je 200 metara kroz susjedne vrtove i ulicu, preskačući ograde i moleći prolaznike da pozovu policiju, ali oni nisu obraćali pažnju na nju. Nakon što je trčala neko vrijeme, naišla je na susjednu kuću i zamolila za pomoć. Pozvali su policiju i ubrzo su stigle vlasti, a Natascha je konačno bila slobodna.
Prisjećajući se trenutka kada je pokušala pobjeći, rekla je: "Prišuljala sam se do vrata koja su obično bila zatvorena ili blokirana teškim predmetima, ali ne i tog dana". "Jedva sam mogla disati. Osjećala sam se stvrdnuto, kao da su mi ruke i noge paralizirane, kroz mene su prolazile zbrkane slike". "Tada sam ugledala ženu u vrtnoj kućici, pokucala na njezin prozor i šapnula 'Molim vas, pomozite mi!'" "Pitala me što radim u njezinom vrtu, a zatim je pozvala policiju". Priklopil, u to vrijeme tehničar u tridesetima koji je živio u kući svoje majke, skočio je pod vlak na obližnjoj stanici nakon što je saznao da je ona pobjegla.