Danas građani Kosova ponovno izlaze na birališta u jednom od najtežih političkih trenutaka od proglašenja neovisnosti. Nakon gotovo godinu dana institucionalne blokade, iscrpljenih ustavnih rokova i potpunog zastoja u radu Skupštine, izborni dan pretvara se u presudan test političke zrelosti društva. Ovi izbori nisu tek glasanje za stranke i mandate, nego odluka o tome hoće li Kosovo izaći iz kruga kriza, nepovjerenja i paralize ili će nastaviti kliziti u stanje trajne političke nestabilnosti, s ozbiljnim posljedicama po državu i njezine građane.
Građani Kosova danas po drugi put u posljednjih jedanaest mjeseci biraju novi saziv parlamenta, a Pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosje – LVV), predvođen premijerom Albinom Kurtijem, u izborni dan ulazi kao glavni favorit. Prijevremeni izbori postali su nužnost jer, iako je LVV bila najjača stranka na redovnim izborima 9. veljače 2025. godine, nije uspjela osigurati održivu parlamentarnu većinu. Parlament formiran nakon tih izbora ostao je blokiran, nesposoban dogovoriti se o vodstvu i započeti s radom, zbog čega su institucije mjesecima funkcionirale u tehničkom i ograničenom kapacitetu. Današnji izbori su deseti parlamentarni izbori u povijesti Kosova, što snažno ilustrira kroničnu krhkost političkog sustava i dugotrajan problem formiranja stabilnih političkih većina.
Nakon više od pedeset formalnih i neformalnih pokušaja konstituiranja vlasti propala su oba ustavna mandata za formiranje vlade, čime su iscrpljene sve institucionalne opcije bez povratka na birališta. Današnji izbori imaju dodatnu političku težinu jer će novi saziv Skupštine u nadolazećem razdoblju birati i predsjednika ili predsjednicu Republike Kosovo, pa birači neizravno odlučuju i o budućem šefu države.
Izbori se održavaju u razdoblju iznimno guste izborne dinamike. Nakon lokalnih izbora održanih u listopadu 2025. godine, ovo je treći veliki izborni proces u kratkom vremenu, što dodatno opterećuje politički sustav i testira strpljenje biračkog tijela. Na izborima sudjeluju 24 politička subjekta – 18 stranaka, tri koalicije, dvije građanske inicijative i jedan nezavisni kandidat – što potvrđuje duboku fragmentaciju političke scene i nastavak ozbiljnih političkih podjela.
Ukupno je registrirano 2.076.422 birača, uključujući gotovo 80 tisuća građana u dijaspori. Glasanje se provodi u 38 općina na Kosovu i u 36 država diljem svijeta, uz procijenjeni trošak izbora od 11,49 milijuna eura. Skupština Kosova broji 120 zastupnika, od kojih je 20 zajamčeno za manjinske zajednice: srpska zajednica ima deset mandata, bošnjačka tri, turska dva, romska i egipćanska (RAE) četiri, dok Gorani imaju jedno mjesto. Izborni prag iznosi pet posto, a za formiranje parlamentarne većine potrebno je 61 zastupničko mjesto.
Tri glavna politička rivala su Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija s partnerskim strankama, Demokratski savez Kosova (LDK) na čelu s Lumirom Abdixhikuom te Demokratska stranka Kosova (PDK), koju predvodi Bedri Hamza. Srpska lista, kao dominantna politička snaga kosovskih Srba uz snažnu potporu Beograda, kao i Alijansa za budućnost Kosova (AAK) Ramusha Haradinaja, imaju ograničen, ali politički osjetljiv utjecaj, osobito u kontekstu manjinskih prava i sigurnosnih pitanja.
Prema važećim pravilima, politički subjekt koji danas osvoji najveći broj glasova dobiva mandat za formiranje vlade. Pokret Samoopredjeljenje profilirao se kao politička opcija snažno usmjerena na socijalnu pravdu, borbu protiv korupcije, jačanje vladavine prava i očuvanje suvereniteta Kosova. Stranka kombinira elemente države blagostanja s ambicijama održivog gospodarskog rasta, uz naglašenu zaštitu običnih građana i marginaliziranih skupina. Osnovana 2005. godine, LVV ove godine obilježava dvadeset godina djelovanja, a Albin Kurti i dalje uživa snažnu potporu birača zbog imidža dosljednog, čvrstog i nekorumpiranog političkog lidera.
Predizborne ankete iz prosinca 2025. godine pokazuju da LVV među odlučnim biračima ima između 50 i 53 posto potpore, dok PDK bilježi 16 do 19 posto, LDK 15 do 17 posto, a koalicija AAK–NISMA između 7 i 9 posto. Oko petine birača ušlo je u današnji izborni dan neodlučno, što može utjecati na konačne rezultate, no Samoopredjeljenje i dalje ostaje uvjerljivi favorit. Dugotrajna institucionalna kriza i ponavljanje izbora povećavaju rizik slabe izlaznosti, ali se očekuje snažnija mobilizacija dijaspore, tradicionalno naklonjene LVV-u.
LDK se danas pozicionira kao stranka desnog centra s izraženom proeuropskom i euroatlantskom orijentacijom, ali i dalje opterećena krizom identiteta i nedostatkom dubinskih unutarnjih reformi. PDK naglašava slobodno tržište, ekonomski rast i jačanje privatnog sektora, no unatoč promjeni vodstva ostaje opterećena percepcijom upravljanja „iz sjene“. AAK Ramusha Haradinaja nastupa s fokusom na investicije, infrastrukturu i snažnu vezu s dijasporom, ali ima ograničen utjecaj na ukupnu političku dinamiku. Opozicija danas izlazi razjedinjena, bez zajedničkog nastupa, što dodatno slabi njezinu pregovaračku poziciju nakon izbora.
Srpska lista zadržava središnju ulogu kao dominantna politička stranka srpske zajednice na Kosovu. Uz izravnu političku i logističku potporu Beograda, očekuje osvajanje svih deset zajamčenih mandata. Pitanje formiranja Zajednice srpskih općina ostaje ključno političko i sigurnosno pitanje, pri čemu Albin Kurti jasno poručuje da neće dopustiti njezino osnivanje jer je smatra ozbiljnom prijetnjom suverenitetu i teritorijalnom integritetu Kosova.
Važnu i često presudnu, iako neizravnu, ulogu u današnjim izborima ima i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Beograd Kosovo ne promatra kao susjednu državu u izbornom procesu, već kao politički prostor na kojem nastoji očuvati i proširiti vlastiti utjecaj. Vučićeva strategija prema Kosovu temelji se na kombinaciji političkog pritiska, instrumentalizacije srpske manjine, diplomatskih manevara i stalnog testiranja granica međunarodne tolerancije. Srpska lista, koja danas očekuje osvajanje svih deset zajamčenih mandata, djeluje kao produžena ruka vlasti u Beogradu, a njezina potpuna dominacija nad srpskim biračkim tijelom dio je šire strategije kontrole političkih procesa unutar Kosova.
Vučić otvoreno inzistira na formiranju Zajednice srpskih općina kao ključnom političkom cilju, svjestan da bi takav mehanizam dugoročno mogao oslabiti funkcionalni suverenitet Kosova i otvoriti prostor za trajnu institucionalnu blokadu, po modelu Bosne i Hercegovine. Upravo zato pitanje ZSO-a nadilazi tehničke i manjinske okvire te prerasta u središnje sigurnosno i državno pitanje. Albin Kurti dosljedno odbija takav model, upozoravajući da bi on predstavljao opasnost stvaranja „države u državi“ i potencijalnu platformu za buduće destabilizacije.
U tom kontekstu, današnji izbori imaju i snažnu regionalnu dimenziju. Vučić pomno prati njihov ishod jer on izravno utječe na njegovu sposobnost političkog manevriranja – kako prema Bruxellesu i Washingtonu, tako i prema domaćoj javnosti u Srbiji. Slaba ili fragmentirana vlast u Prištini Beogradu ostavlja širi prostor za pritiske, dok stabilna i politički legitimna vlada smanjuje mogućnost vanjskog utjecaja. Upravo zato Beograd koristi svaku unutarnju slabost Kosova kao argument u međunarodnoj areni, predstavljajući Prištinu kao politički nezrelu i institucionalno nestabilnu.
Istodobno, Vučićeva politika prema Kosovu služi i njegovim unutarnjopolitičkim potrebama. Održavanje stalne napetosti, kontrolirana kriza i retorika ugroženosti srpskog naroda omogućuju mu konsolidaciju vlasti i skretanje pažnje s unutarnjih problema. Kosovo tako ostaje ključni alat u Vučićevu političkom arsenalu, a današnji izbori još jedan trenutak u kojem se sudbina Kosova izravno isprepliće s političkim interesima Beograda.
U tom složenom odnosu uloga međunarodne zajednice ostaje presudna. Europska unija i Sjedinjene Američke Države nastoje balansirati između zahtjeva za stabilnošću, dijalogom i poštivanjem suvereniteta Kosova, no njihova politika često oscilira između pritisaka i kompromisa. Dugoročna stabilnost Kosova ovisit će ne samo o ishodu današnjih izbora i sposobnosti formiranja funkcionalne vlasti, već i o spremnosti međunarodnih aktera da jasno ograniče destruktivne utjecaje izvana i spriječe da Kosovo ponovno postane poligon regionalnih političkih obračuna.
Kosovski ugledni novinar Uran Haxha ocjenjuje da današnji izbori vjerojatno neće donijeti dramatične promjene, već prije svega potvrdu postojećih odnosa snaga. Dugotrajna institucionalna blokada ostavila je duboke posljedice na povjerenje građana, a odgovornost za to snose svi politički akteri, iako najveći teret, prema njegovoj procjeni, pada na Samoopredjeljenje kao prvoplasiranu stranku prethodnih izbora. Ipak, u kampanji je vidljivo ublažavanje retorike Kurtija i vrha LVV-a, što upućuje na pripremu terena za postizborne kompromise i formiranje koalicijske vlade.
Današnji izbori stoga su više od borbe za mandate. Oni su ogledalo političke zrelosti Kosova i sposobnosti njegovih političkih elita da preuzmu odgovornost za funkcioniranje države. Ishod će pokazati je li zemlja spremna ući u fazu institucionalne stabilnosti i zajedničkog upravljanja ili će se nastaviti ciklus kriza koji je obilježio proteklu godinu. U tom kontekstu, uloga Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država ostaje ključna, jer dugoročna stabilnost Kosova ne ovisi samo o unutarnjoj političkoj volji, već i o međunarodnim sigurnosnim i diplomatskim okvirima koji mogu ograničiti nove pokušaje destabilizacije.
Nije ni čudo kad imaju toliko manjinskih zastupnika , od kojih je 10. srba. Zašto se sada pojedinci ne pozivaju na ustave "uljuđenih demokratskih" država poput Francuske Njemačke itd (neki čak i Rusije) ... čiji ustav ne poznaje automatsko instaliranje pripadnika nacionalnih manjina u parlament. To je u stvari jedan vid okupacije pošto manjinci nisu konstitutivni narod.