Kada je D. D. prošle godine napustio Indiju i otišao u Hrvatsku, naslućivao je da će njegov posao dostavljača biti težak, dani dugi, a plaća skromna. No nije očekivao da će ga pljuvati na ulici, piše francuska novinska agencija AFP. Dvaput u manje od godinu dana, ovog 27-godišnjeg Indijca koji želi ostati anoniman napale su skupine mladića dok je radio. Pljuvali su ga, vikali mu da se vrati u svoju zemlju i pokušali mu ukrasti torbu za dostavu. Iskustvo je to koje, nažalost, postaje uobičajeno u zemlji koja je primila desetke tisuća stranih radnika i u kojoj su rasistički napadi u porastu, piše AFP.
Dok se Hrvatska bori protiv sve većeg nedostatka radne snage, posebice u turizmu kao ključnom sektoru gospodarstva, stručnjaci upozoravaju da zemlja ostavlja izoliranima i ranjivima strane radnike koji su joj očajnički potrebni. „Mi ne krademo poslove. Došao sam samo raditi i živjeti u miru”, rekao je D. D. za AFP u Zagrebu, gdje živi.
U deset godina Hrvatska je svjedočila odlasku velikog dijela stanovništva na rad u bogatije zemlje i padu nataliteta. Zemlja od 3,8 milijuna stanovnika izgubila je njih 400.000 u proteklom desetljeću, prema podacima Svjetske banke. Kako bi se nosila s rastućim manjkom radne snage, Hrvatska se sve više oslanja na radnike iz Azije, uz nagli porast od ulaska u schengenski prostor 2023. godine. U 2025. godini, od 170.000 izdanih radnih dozvola, 40 posto ih je izdano Nepalcima, Filipincima i Indijcima koji rade uglavnom u sektorima turizma, ugostiteljstva i građevinarstva.
Velika većina njih u Hrvatsku stiže bez poznavanja jezika i bez poznanstava, u vrlo konzervativno društvo koje gotovo nikada nije doživjelo val izvaneuropske imigracije i u kojem je više od 90 posto stanovnika hrvatskog podrijetla, a oko 80 posto se izjašnjava rimokatolicima. Nakon dva napada, D. D. je prošao bez fizičkih ozljeda. No neki drugi su završili u bolnici. U WhatsApp grupama koje koriste njegovi kolege dostavljači, mnogi dijele priče o napadima koji se događaju gotovo tjedno, o slomljenim čeljustima i rebrima.
Iako nacionalni podaci o kriminalu ne preciziraju prirodu tih kaznenih djela, broj napada na državljane Nepala, Indije, Filipina ili Bangladeša naglo je porastao 2024. godine, piše AFP. Tvrtka za dostavu hrane Wolt, koja zapošljava brojne strane radnike, ističe i kako se mnogi napadi na njihove dostavljače i ne prijavljuju policiji.
„Čista iznuda”
Većina stranih radnika stiže putem privatnih agencija ili poslodavaca koji općenito pružaju malo podrške, naglašavaju sindikati. Neki poslodavci nude i smještaj – prenapučen, opasan i preskup, objasnio je nedavno na televiziji Krešimir Zovak iz Novog sindikata, dodajući da najamnine na kraju „pojedu najveći dio njihovih ionako mršavih plaća”.
Hasan, indijski dostavljač koji ne želi otkriti prezime zbog straha od gubitka posla, objašnjava da mu je naplaćivano 270 eura mjesečno za sobu koju je dijelio s još petoricom muškaraca. Ako bi prekršio pravila koja je nametnuo poslodavac – poput zabrane posjeta – ovaj bi mu naplaćivao kazne. „Čista iznuda”, dodaje 26-godišnjak koji je morao raditi dvanaest sati dnevno, sedam dana u tjednu. „U osnovi, vi ste njihovi robovi.”
Kako raste broj migranata, čini se da se hrvatsko društvo zatvara. Prema istraživanju Instituta za migracije i narodnosti (IMIN), više od 60 posto Hrvata nezadovoljno je prisutnošću stranih radnika, u usporedbi sa 46 posto godinu ranije. Manje od jedan posto pristalo bi da stranac postane član njihove obitelji. Kriminal, utjecaj na plaće, na zapošljavanje, kulturološke razlike... neki su od glavnih strahova ispitanika. Pojedini desno orijentirani političari grade kampanju na tim strahovima, upozoravajući na „zamjenu stanovništva” – izraz koji propagira protuimigracijska krajnja desnica. Konzervativna vlada, koja je osudila nasilje nad stranim radnicima, nedavno je poduzela mjere za poboljšanje njihove zaštite te uvela obvezne testove jezika za radnike koji namjeravaju duže ostati u Hrvatskoj. D. D.-u se teško integrirati bez poznavanja jezika, iako mu je većina Hrvata „uglavnom simpatična”. Hasan je napustio poslodavca koji ga je iskorištavao i pronašao novi posao.
A sjecam se slučajeva npr. Naši dok su još konobarili i bili pizza majstori po moru minimalno 10 osoba u šupi u osigiranom smještaju na moru ili u građevini na terenu njih 15 u nedovršenoj kući bez grijanja po zimi pa dobri gazda donese žere u posudi da se prostor malo zgrije to je takozvana prijenosna peć . Neki poslodavci su ostali isti samo su drugi radnici