Ruska naftna kompanija Lukoil priopćila je u četvrtak da je prihvatila ponudu trgovačkog poduzeća Gunvor za preuzimanje Lukoil International GmbH, tvrtke koja kontrolira inozemne aktivnosti Lukoila. Odluka dolazi nakon što je američka administracija uvela oštre sankcije ruskim naftnim gigantima zbog rata u Ukrajini. “Ključni uvjeti transakcije prethodno su dogovoreni, a Lukoil je prihvatio ponudu, odustajući od pregovora s drugim potencijalnim kupcima”, navodi kompanija. Gunvor je potvrdio da pregovara o mogućoj akviziciji, piše Reuters.
Za sklapanje obvezujućeg ugovora potrebna je dozvola američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC), ali i odobrenja u zemljama u kojima Lukoil posluje. Tvrtka je najavila da će, ako bude potrebno, tražiti produljenje trenutačnih licencija kako bi osigurala nesmetano poslovanje i bankarske usluge do završetka transakcije.
Lukoil i Rosneft, u skladu s američkim sankcijama, trebaju obustaviti svoje međunarodno poslovanje do 21. studenog. Obje kompanije od 15. listopada 2025. nalaze se i pod britanskim sankcijama, osim šest međunarodnih projekata u Azerbajdžanu i Kazahstanu. Lukoil je prisutan u projektima u Azerbajdžanu, Kazahstanu, Uzbekistanu, Iraku, Egiptu, Kamerunu, Nigeriji, Gani, Meksiku, UAE i Republici Kongo. Kompanija posjeduje rafinerije u Bugarskoj, Rumunjskoj i Nizozemskoj te mrežu od oko 5000 benzinskih postaja diljem Europe, uključujući 44 u Hrvatskoj.
Tvrtka Gunvor na glasu je kao jedan od najvećih trgovaca naftom. Izvršni direktor i suosnivač je švedski milijarder Torbjörn Törnqvist koji ima većinski udio u tvrtki registriranoj na Cipru, s glavnim trgovačkim uredom u Ženevi. Törnqvist je firmu osnovao 2000. s ruskim milijarderom Genadijem Timčenkom. Poslovanje je u početku bilo fokusirano na trgovinu ruskom naftom. Kako piše Financial Times, Timčenko je jedan od najbližih suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, a svojih 43,5 posto udjela u Gunvoru prodao je Törnqvistu nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, kada je završio na američkom popisu ruskih državljana pod sankcijama.
Odluka o prodaji međunarodne imovine dio je šireg povlačenja Lukoila s globalnog tržišta nakon sankcija koje su Sjedinjene Američke Države uvele zbog neprekidnog rata u Ukrajini. Prema nekim izvorima, prodaja inozemnih podružnica mogla bi smanjiti prihode i profit kompanije za oko 30 posto, uključujući prodaju rafinerija i polovice benzinskih postaja.
Lukoil je na hrvatskom tržištu prisutan od 2007. godine, preuzimanjem Europa-Mil i naknadnom kupnjom 14 postaja od INE 2010. godine. Tvrtka je ranije planirala rast mreže do 100–150 crpki, ali je stvarni broj ostao manji zbog tržišnih uvjeta. S obzirom na sankcije, američki ministar financija Scott Bessent izjavio je: “S obzirom na to da Putin odbija okončati ovaj besmisleni rat, Ministarstvo financija sankcionira dvije najveće ruske naftne kompanije koje financiraju ratnu mašinu Kremlja.”
Činjenica da se sve prodaje jednom kupcu baca opravdanu sumnju na dogovor Amerike i Rusije. Moguće je da je prisiljen, ali to ne znači da može "zaobići" zakon EU, kako je već bilo naređeno iz iste prije odluke da se na to "zažmiri". Jedina odluka koja ne bi dopustila ruskom kapitalu da nastavi upravljati spomenutim jest zakon tržišta, koji u ovom slučaju nije poštovan. "Diverzifikacija" kojoj u ovom slučaju prisustvujemo ionako je poznata kao djelovanje EU u posljednje tri godine. Moderna energetika ponovno je ušla u središte geopolitike. Nakon pola stoljeća relativne vjere u "neutralnost" tržišta i tehničku infrastrukturu koja će, barem u razvijenim ekonomijama, isporučiti sve što treba – plin, naftu, struju – povijesni refleks vraća se u punoj snazi: energija je opet sredstvo prisile, ekonomski bat i poluga moći. No za razliku od 1970‑ih, danas se oružarnica proširila. Uz cijevi i tankere, u igru su ušli i rijetki metali, baterije, vjetroturbine, kablovi visokog napona, pa čak i računalni centri za umjetnu inteligenciju. U tom novom poretku tri aktera određuju ritam: Rusija, Kina i Sjedinjene Države – svaki s različitim, ali sve povezanijim instrumentarijem. Da je EU imala snage, ovo se ne bi dogodilo.