Prema podacima Instituta za istraživanje javnih politika (IPPR), manje od polovice mladih u dobi od 18 do 24 godine osjeća se spremno za svijet rada. Riječ je o zabrinjavajućem trendu – generacija koja odrasta u vremenu digitalne transformacije, ubrzanih promjena i nesigurnih ekonomskih okolnosti osjeća se izgubljeno pred prvim profesionalnim izazovima. Nedostatak iskustva, nesigurnost u vlastite sposobnosti i osjećaj da formalno obrazovanje ne nudi dovoljno praktičnih znanja sve su češći razlozi zbog kojih mladi odgađaju potragu za poslom ili prihvaćaju poslove ispod svojih kvalifikacija.
Jedna činjenica koja dodatno zabrinjava jest ta da gotovo petina mladih prije završetka obrazovanja nije imala nikakav oblik radnog iskustva, poput studentskog posla, prakse ili volontiranja, što znači da nisu imali doticaj sa stvarnim poslovnim okruženjem. To posljedično donosi dodatnu dozu neizvjesnosti prilikom izlaska na tržište rada te produbljuje jaz između obrazovnog sustava i tržišta rada.
Manjak jednakih prilika
Još jedan zanimljiv podatak jest taj da se sve više mladih ne nalazi ni u sustavu obrazovanja, ni u sustavu zaposlenja ili osposobljavanja. Ovaj se fenomen naziva NEET (engl. not in education, employment or training) i dovodi do dubljih društvenih problema – manjka jednakih prilika te nedostatka sustavne podrške mladima u prijelazu iz obrazovanja na tržište rada. Stručnjaci posebno upozoravaju da, ako se ovakav trend nastavi, ulazimo u još dublji problem nejednakosti te će mladi iz manje privilegiranih sredina još teže pronaći put prema zapošljavanju.
Suvremeno tržište rada
Tržište rada znatno se promijenilo u posljednjih nekoliko desetljeća, a tradicionalni karijerni put gotovo da je potpuno zaboravljen. Poslovi se mijenjaju brže nego ikada prije, tehnologija preuzima rutinske zadatke, a nove profesije nastaju gotovo preko noći. Sve to stvara dojam nestabilnosti i dodatno otežava planiranje budućnosti. Umjesto jasnih i predvidivih karijera, mladi se suočavaju s tržištem koje zahtijeva stalno prilagođavanje, dodatne edukacije i razvoj mekih vještina poput komunikacije, timskog rada i rješavanja problema.
Jesu li prilike jednake?
Posebno zabrinjava podatak da gotovo 60 posto mladih vjeruje da je isključeno već u samom procesu traženja iskustva, jer smatraju da se prakse ili pripravništva dodjeljuju na temelju osobnih poznanstava, a ne stvarnih radnih sposobnosti. No možda su upravo praktične vještine i iskustvo ono što najviše nedostaje mladima koji izlaze iz obrazovnog sustava. Stručnjaci navode kako su u tom kontekstu izuzetno važni programi koji mladima omogućuju stjecanje radnih navika i konkretnih kompetencija, posebno mekih vještina (engl. soft skills), odnosno navika i osobina koje oblikuju način na koji radimo sami ili u timu.
Važnost mentorstva i programa
Ono što je važno naglasiti jest da su mladi željni učenja, što je vrlo važan podatak za poslodavce. Nove generacije ne traže „samo posao“, već svojevrsno iskustvo kroz koje će rasti, učiti i napredovati. U ovom kontekstu vrlo su važni mentori koji će im biti oslonac, ali i vjetar u leđa, naročito na početku karijere. Upravo zato, ulaganje u edukacije, pripravničke programe, radionice i mentorske inicijative pokazuje se kao ključno.
To su prepoznali i u Telemach Hrvatska, koji su u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, portalom srednja.hr i Udrugom Dobar dan pokrenuli Job Lab, program namijenjen boljoj pripremi mladih za tržište rada pomoću alata za jačanje mekih vještina. U Bjelovaru je program već uvršten u školski kurikulum, što pokazuje njegovu institucionalnu važnost. Osim što ovaj projekt učenicima omogućuje razvoj mekih vještina i bolju pripremu za izazove budućnosti, on ne predstavlja samo edukativni program, već i onaj koji mijenja način na koji mladi razmišljaju o sebi i svojoj karijeri.
Sadržaj nastao u suradnji s Telemach Hrvatska.