Hrvatska psihološka komora uputila je u javno savjetovanje smjernice o provedbi obveznog psihološkog savjetovanja bračnih i izvanbračnih partnera te žena bez partnera prije postupka heterologne medicinski pomognute oplodnje, odnosno začeća uz pomoć darovanih spolnih stanica ili zametaka. Dosadašnje smjernice iz 2011. odnosile su se općenito na sve postupke medicinski pomognute oplodnje, dok su nove prvi put posvećene isključivo heterolognoj oplodnji te propisuju da je prije svakog takvog postupka obvezno psihološko savjetovanje koje provode posebno educirani ovlašteni psiholozi. Smjernice uređuju sadržaj savjetovanja, program njihove edukacije, vođenje registra ovlaštenih psihologa te izdavanje potvrde o provedenom savjetovanju.
Za bračne i izvanbračne drugove predviđena su najmanje dva razgovora sa psihologom – zajednički te individualni razgovor sa ženom, dok se individualni razgovor s muškarcem preporučuje kada postoje emocionalne teškoće ili nesuglasice između partnera. Savjetovanje obuhvaća suočavanje s neplodnošću, odnos prema darivatelju, očekivanja od liječenja, pripremu za roditeljstvo i razgovor o tome kako će dijete biti upoznato s okolnostima svojega začeća. Smjernice također predviđaju da se potvrda o provedenom savjetovanju neće izdati ako partneri nisu postigli suglasnost o postupku ili ako izjave da nemaju namjeru upoznati dijete s načinom njegova začeća.
Predsjednica Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora Dinka Pavičić Baldani ističe da je najveći izazov za većinu parova prihvaćanje činjenice da se roditeljstvo neće ostvariti vlastitim spolnim stanicama. Zbog toga, naglašava, cilj je psihološkog savjetovanja pomoć osobama i parovima da donesu informiranu odluku i pripreme se za dugoročne posljedice takvog načina liječenja. Kod heterologne medicinski pomognute oplodnje proces ima dugoročne posljedice za cijelu obitelj. Hrvatska ni 14 godina nakon donošenja Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji nije uspjela uspostaviti održiv nacionalni program darivanja spolnih stanica pa osobe kojima su za liječenje neplodnosti potrebne darovane jajne stanice, spermiji ili zametci postupke ostvaruju u inozemstvu uz odobrenje HZZO-a ili o vlastitom trošku.
Iako se povremeno javi nekoliko osoba zainteresiranih za darivanje, njihov broj nije dovoljan za uspostavu i održavanje programa. Jedan je od razloga slabog interesa i zakonski okvir. Osoba začeta darovanom spolnom stanicom ili zametkom nakon navršene 18. godine ima zakonsko pravo doznati podatke o svom biološkom podrijetlu, uključujući identitet darivatelja. Istodobno, hrvatski zakon zabranjuje davanje ili primanje novčane naknade ili bilo kakve druge koristi za darivanje spolnih stanica i zametaka. Potencijalni darivatelji moraju proći opsežnu medicinsku, psihološku i gensku obradu radi isključivanja rizika prijenosa zaraznih i nasljednih bolesti.