Nova njemačka internetska tražilica pomaže ljudima otkriti jesu li njihovi preci bili članovi nacističke stranke. Christian Rainer iz Austrije rekao je za BBC da je ime svog djeda pronašao "u nekoliko sekundi". "Doznao sam da je postao član nacističke stranke oko 21. travnja 1938., samo nekoliko dana nakon Anschlussa", kada je Adolf Hitler pripojio Austriju Njemačkoj, izjavio je. Ovaj internetski alat omogućuje ljudima pretraživanje nekoliko milijuna članskih iskaznica nacističke stranke, poznatih kao "NSDAP-Mitgliederkartei". "Podnio je zahtjev za članstvo u NSDAP-u (nacističkoj stranci) samo pet dana nakon što je ona postala legalna u Austriji", rekao je Rainer, bivši urednik austrijskog informativnog magazina Profil. Tražilicu su postavile njemačke novine Die Zeit, u suradnji s arhivima u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Rainer nikada nije upoznao svog djeda koji je umro neposredno prije njegova rođenja 1961. godine. "Oduvijek sam znao da je bio blizak nacistima, ali iznenadilo me što mu je trebalo samo pet dana da im se pridruži", rekao je. "Bio je akademski obrazovan čovjek", dodao je Rainer. "Trebao je znati 1938. godine tko su nacisti." Rainer smatra da je tražilica važna ne samo zbog onoga što mu je otkrila o djedu, već i zato što je pomogla skinuti sumnju s drugih članova obitelji, uključujući njegova oca. "Bio sam sretan što nisam pronašao nikoga drugoga iz svoje obitelji, a posebno ne svog oca. Nikada ga nisam sumnjičio da je bio nacist. Regrutiran je u (Wehrmacht) 1941. godine i nekoliko je puta ranjavan", rekao je.
Iz Die Zeita su poručili da je odaziv na tražilicu bio "nevjerojatan". "Pristupljeno joj je milijune puta i podijeljena je tisuće puta" otkako je pokrenuta početkom travnja, rekla je Judith Busch, glasnogovornica Die Zeita. Jedan je korisnik na internetskoj stranici Die Zeita napisao: "Već sam pronašao dva bliska rođaka, što ruši mit da nitko u našoj obitelji nije bio umiješan. Šokantno je i gorko promijeniti perspektivu u 71. godini života." I drugi su izrazili slične osjećaje šoka i gađenja. Pišući na Redditu, jedan je korisnik rekao da mu je „potpuno pozlilo” nakon što je doznao da je daljnji rođak njegove bake bio nacist te da je vjerojatno sudjelovao u medicinskim zločinima dok je upravljao lječilištem. „Ovdje je riječ o mnogo složenih osjećaja”, napisao je korisnik.
Između 1925. i 1945. godine, oko 10,2 milijuna Nijemaca postalo je članovima stranke. Članske iskaznice, koje su se čuvale u sjedištu nacista u Münchenu, zamalo su uništene u posljednjim danima Drugog svjetskog rata. Die Zeit navodi da su, dok je Hitlerov Reich bio u ruševinama, izdane naredbe da se zapisi unište i pretvore u papirnu kašu, ali ih je spasio Hanns Huber, direktor obližnje tvornice papira, koji ih je kasnije predao Amerikancima. Iskaznice, koje su pomogle u identifikaciji ljudi, odigrale su ključnu ulogu u procesu denacifikacije u poslijeratnoj Njemačkoj.
Gotovo pola stoljeća iskaznice su čuvali Amerikanci u "Berlin Document Centeru". Godine 1994. predane su Njemačkom saveznom arhivu, a mikrofilmske kopije poslane su u Američki nacionalni arhiv u Washingtonu. Donedavno je bilo moguće slati upite samo putem službenog zahtjeva njemačkom arhivu. U ožujku ove godine Američki arhiv počeo je objavljivati svoje zapise na internetu. Die Zeit je naveo kako su došli do podataka i "izradili bazu dokumenata kako bi ih učinili lako pretraživima". Christian Rainer ističe da ove informacije i dalje snažno odjekuju. Ranije se istraživanje fokusiralo na "visokopozicionirane ljude koji su kasnije postali političari, suci ili liječnici", rekao je za BBC. "Sada mnogo ljudi traži članove obitelji, pa je to postala vrlo individualna stvar." "Osam desetljeća kasnije, nakon završetka svjetskog rata, još uvijek možete otkriti istinu koju prije niste znali", zaključio je.
Luburićeva rodbina nema problema sa grižnjom savjeti. Dapače svoga pokojnika proglasila vitezom. No tu priča ne završava;tisuće su ponosne na vitezovo djelo u funkcioniranju sustava konc-logora u NDH.