Organizirao je smrtonosnu zamku za 12 hrvatskih redarstvenika: Tko je bio četnički vojvoda Vukašin Šoškočanin?

U Borovu Selu kraj Vukovara uklonjen je mauzolej četničkom vojvodi Vukašinu Šoškočaninu. – Trideset godina čekalo se na ovaj korak, a to dovoljno govori o Domovinskom pokretu koji je jedini imao volje i snage provesti ga. Obećali smo hrvatskom narodu da ćemo izbaciti SDSS iz vlasti i da ćemo ukloniti mauzolej ratnom zločincu i četničkom vojvodi Vukašinu Šoškočaninu, kao i ostale spomenike koji veličaju velikosrpske agresore. To smo i učinili. Šoškočanin je odgovoran za masakr 12 hrvatskih redarstvenika 2. svibnja 1991., za svirepu smrt 12 hrvatskih sinova koji su živote položili za slobodnu Hrvatsku. Svi se trebamo zapitati što su radile institucije prije ulaska DP-a u Vladu po pitanju zaštite njihova dostojanstva – objavio je danas predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. 

Vukašin Šoškočanin bio je vođa pobunjenih Srba na istoku Hrvatske i odgovoran je za smrt 12 policajaca u Borovu naselju. Rođen 1958. godine, po struci veterinarski tehničar, Šoškočanin je do 1990. vodio relativno miran život, no s porastom političkih tenzija njegov se put radikalno mijenja. Kao član Srpske demokratske stranke (SDS) i predsjednik mjesne zajednice brzo se prometnuo u ključnu figuru i zapovjednika Teritorijalne obrane Borova Sela, pretvarajući to mjesto u jedno od najjačih uporišta srpske pobune u istočnoj Slavoniji. 

Događaji koji su se odvili u noći s prvog na drugi svibnja 1991. godine predstavljaju mračnu prekretnicu. Nakon što su iz zasjede zarobljena dva hrvatska policajca, njihovi kolege iz vinkovačke policije krenuli su u Borovo Selo kako bi pregovarali o njihovu oslobađanju. Međutim, dočekala ih je smrtonosna zamka koju je, prema svim svjedočanstvima, organizirao upravo Šoškočanin. Na ulazu u selo na policajce je otvorena vatra iz snajpera i automatskog oružja, a na ranjenike koji su ležali u vozilu hitne pomoći bacane su ručne bombe. U mučkom napadu ubijeno je dvanaest redarstvenika: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić. Prema iskazima svjedoka, Šoškočanin nije samo zapovijedao napadom, već se kasnije hvalio da je i osobno usmrtio "ustaše", a sumnjiči ga se da je snajperskim hicem ubio Stipana Bošnjaka.

Samo trinaest dana nakon masakra, 15. svibnja 1991., Dunav je na obalu izbacio Šoškočaninovo tijelo, a okolnosti njegove smrti do danas su ostale obavijene velom tajne. Službena verzija glasi da se utopio u nesretnom slučaju, kada se preopterećeni čamac u kojem se nalazio prevrnuo zbog valova koje je stvorio bugarski brod. Ipak, ta priča odmah je izazvala sumnje. Srpski političar Milan Paroški u Skupštini Srbije javno je tvrdio da je Šoškočanin bio izvrstan plivač te da su ga ubili ili hrvatski snajperisti ili jugoslavenska služba sigurnosti. S druge strane, postojale su i teorije da je likvidiran u internim obračunima za prevlast i kontrolu nad novcem i oružjem.

Desetljećima je spomenik Vukašinu Šoškočaninu na groblju u Borovu predstavljao prvorazrednu provokaciju i sol na ranu obiteljima žrtava i cijeloj hrvatskoj javnosti. Monumentalna grobnica, nalik na mauzolej, podignuta je nedaleko od spomen-obilježja ubijenim redarstvenicima. Na njoj je ćiriličnim pismom bio uklesan natpis koji ga je slavio kao "komandanta obrane Borova Sela" i "narodnog junaka", titulom koju mu je postumno dodijelila velika narodna skupština u okupiranom Belom Manastiru 25. rujna 1991. godine. Tekst je završavao stihovima: "I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje." Sada tog mauzoleja više nema.