Industrijski dimnjaci, betonska naselja, sive fasade i zapuštene četvrti desetljećima su bili simboli gradova koje su turisti uglavnom zaobilazili, a koji su pritom dospijevali na mnoge, često proizvoljne liste "najružnijih gradova". Danas upravo takva mjesta postaju hit na društvenim mrežama. Na TikToku, Redditu i YouTubeu raste trend koji dio korisnika naziva turizmom ružnoće ili antiturizmom. Umjesto savršenih razglednica i gradova koji izgledaju gotovo isto, neki posjetitelji sada namjerno putuju u industrijske, kaotične i estetski osporavane gradove.
Najpoznatiji primjer je belgijski Charleroi, postindustrijski grad rudnika i čeličana koji se godinama pojavljivao na vrhu popisa gradova koje treba izbjegavati. No danas se nude ture po industrijskim četvrtima i napuštenim zonama, a društvene mreže pune su videa pod naslovima poput: "Zašto sam posjetio najružniji grad Europe".
Na britanskim forumima redovito se spominju škotski Cumbernauld, kao i engleski gradovi Luton, Coventry i Bradford. Potonji putnici danas posjećuju upravo kako bi provjerili je li doista toliko loš kako ga prikazuju mediji. I, uglavnom – nije. Na sličnim listama završava i njemački Ludwigshafen, grad kemijske industrije i autocesta, dok talijanski Napulj i francuski Marseille privlače turiste upravo kaosom, a ne kuriranom stvarnosti i njezinom slikom.
Mnogi posjetitelji pišu da su očekivali depresivne gradove, a pronašli mjesta koja djeluju življe i autentičnije od uređenih turističkih kulisa. Istodobno, stanovnici tih gradova smatraju apsurdnima to što ljudi dolaze fotografirati beton, grafite i napuštene tvornice, dok drugi u tome vide priliku za novu publiku i zaradu. Sličan – ali ne isti – paradoks vidi se i u Hrvatskoj.
Iako nikada nije bio na popisima "najružnijih", Split je strancima dugo bio poznat gotovo isključivo po Dioklecijanovoj palači, a danas oni na društvenim mrežama otkrivaju velika betonska naselja i socijalističku arhitekturu kakvu nisu očekivali uz more. Drukčiju publiku privlači Rijeka, čiji industrijski pejzaži i luka posljednjih godina postaju dio identiteta grada koji sve češće privlači urbane fotografe i putnike koji traže drukčiju sliku Jadrana. Nakon desetljeća potrage za "najljepšim mjestima", dio turista sada traži upravo suprotno: gradove koji izgledaju nesavršeno i stvarno.