Rusija bi u budućnosti mogla pokušati preuzeti kontrolu nad jednim od najvažnijih strateških pomorskih prolaza na krajnjem sjeveru Europe, čime bi se otvorio put za ozbiljnu prijetnju Velikoj Britaniji i saveznicima iz NATO-a. Na takav scenarij upozorio je norveški ministar obrane Tore Sandvik, istaknuvši kako Moskva posljednjih godina intenzivno jača svoju vojnu prisutnost u Arktiku. Kako piše britanski list The Independent, posebnu zabrinutost izaziva područje poznato kao "Bear Gap", morski koridor širok oko 640 kilometara između norveškog kopna i arhipelaga Svalbard. Taj prolaz povezuje Barentsovo more s Norveškim morem te predstavlja jednu od ključnih točaka za izlazak ruskih pomorskih snaga prema Atlantiku.
"Ako Putin uspije preuzeti kontrolu nad sjevernim dijelom Skandinavije i područjem Bear Gapa, to predstavlja izravnu prijetnju Ujedinjenom Kraljevstvu", upozorio je Sandvik u razgovoru za The Times. Norveški ministar smatra da bi ruska kontrola nad tim područjem omogućila raspoređivanje i učinkovitije korištenje naprednih hipersoničnih projektila protiv članica NATO-a.
"Vidimo kakve sustave naoružanja Rusija razvija. Ako bi kontrolirala Bear Gap, mogla bi koristiti hipersonične projektile protiv NATO-a, Londona, Norveške i Danske", rekao je. Prema njegovim riječima, važnost tog prolaza usporediva je s poznatim GIUK koridorom između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, koji desetljećima predstavlja jednu od najvažnijih strateških točaka za nadzor kretanja ruskih podmornica prema Atlantiku.
Britanski The Independent navodi kako Norveška formalno ima puni suverenitet nad Svalbardom, no prema međunarodnom Sporazumu o Svalbardu iz 1920. godine Oslo ne smije militarizirati arhipelag niti ondje uspostaviti stalne vojne baze. Zbog toga Norveška na tom području nema trajnu vojnu prisutnost. Stručnjaci upozoravaju da je izravna ruska vojna akcija protiv Svalbarda malo vjerojatna, ali da raste mogućnost hibridnih operacija. Bruno Tertrais, zamjenik ravnatelja francuskog istraživačkog centra FRS, ocijenio je kako bi Moskva mogla pojačati pritisak kroz različite oblike političkog, gospodarskog i sigurnosnog djelovanja.
Norveška je posljednjih godina pojačala obrambene kapacitete. Između ostalog, donijela je zakonske izmjene koje olakšavaju protjerivanje ruskih državljana pod međunarodnim sankcijama te je 2025. godine nabavila osam britanskih fregata tipa 26. Dodatnu zabrinutost u Europi izaziva i rastuća neizvjesnost oko dugoročne američke predanosti europskoj sigurnosti. Zbog toga Norveška nastoji produbiti obrambenu suradnju s Francuskom, jednom od dvije europske nuklearne sile.
Norveški premijer Jonas Gahr Støre prošlog je tjedna najavio otvaranje pregovora o jačanju suradnje s Parizom u području nuklearnog odvraćanja. Tijekom posjeta francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu potpisan je novi obrambeni sporazum, a Norveška će se pridružiti inicijativi koju predvodi Francuska. "To činimo zbog aktualne sigurnosne situacije u Europi, masovnog ruskog naoružavanja, uključujući nuklearne kapacitete, te činjenice da Rusija vodi rat punog intenziteta protiv druge europske države", izjavio je Støre.
Prema procjenama Federacije američkih znanstvenika, Moskva ima oko 4.400 raspoređenih i uskladištenih nuklearnih bojnih glava, dok Sjedinjene Američke Države imaju približno 3.700. Tijekom proteklog mjeseca Rusija je provela jednu od najvećih nuklearnih vojnih vježbi posljednjih godina u kojoj je sudjelovalo oko 64.000 pripadnika oružanih snaga. U sklopu vježbi lansirani su interkontinentalni balistički projektil Yars, hipersonični projektil Zircon te balistički projektil Sineva lansiran s podmornice.
Predsjednik Vladimir Putin pritom je poručio da nuklearno oružje ostaje krajnje sredstvo obrane, ali je naglasio kako ruska nuklearna trijada mora ostati "pouzdan jamac suvereniteta Rusije i Bjelorusije". Na rastuće napetosti na krajnjem sjeveru Europe upozorio je i britanski ministar obrane John Healey. Još u veljači izjavio je kako Rusija predstavlja najveću prijetnju sigurnosti Arktika i sjevernog europskog prostora od završetka Hladnog rata. Zbog toga London povećava broj vojnika raspoređenih u Norveškoj te intenzivira zajedničke vojne vježbe s NATO saveznicima u regiji koja postaje sve važnije geopolitičko i vojno poprište.