Bi li mladi bili spremni ponovno obući uniformu? To je pitanje na koje će, od iduće godine, morati odgovoriti svi Nijemci rođeni 2008. i kasnije. Ulazak u punoljetnost više neće biti samo slavlje – na kućnu adresu stiže i upitnik s osobnim podacima te poziv na liječnički pregled. Iako je služenje vojnog roka za sada dobrovoljno, država će u svakom slučaju imati registar svih mogućih regruta. "Moramo biti spremni za situaciju napetosti ili obrane, moramo znati gdje mladi žive i kako ih možemo pronaći, kao nekad u vrijeme obveznog vojnog roka", poručuju iz Ministarstva obrane. Liječnički pregled uvodi se postupno – najprije dobrovoljno, a od sredine 2027. obavezno. Slične planove već su najavili Belgija i Francuska, što dovoljno govori o raspoloženju u Europi.
Ali kako na sve to reagiraju mladi? Pavel Khanukaev, 16-godišnjak iz Berlina, razgovarao je za španjolski El Pais: "U nijednom slučaju to ne bih radio, koliko god pokušali regrutirati. A ako bi me prisilili, pokušao bih se proglasiti nesposobnim iz zdravstvenih razloga." Njegovi prijatelji razmišljaju gotovo isto – većina bi, kažu, odmah zatražila status prigovarača savjesti. Jedini koji se malo dvoumi je Adrian Carrillo, koji uskoro puni 16. "Učinio bih to ako bi me obvezali. To ne znači direktno da idem u rat. To bi bilo samo šest mjeseci." No Aljoscha Plath (15) i Balduin Brussig (16) odbacuju i tu ideju. Brussig se poziva i na Ustav: "Zatražio bih da se odbijem primiti oružje. To je moje pravo. Tako piše u članku 4." U tom slučaju mladi bi odradili civilnu službu, slično kao u Hrvatskoj.
Iako dolaze iz različitih dijelova Berlina – Moabit, Lichtenberg i Friedrichshain – zajedničko im je jedno: ne poznaju gotovo nikoga tko bi se htio dragovoljno prijaviti. "Svima to izgleda loše," kaže Carrillo. Plath dodaje: "Poznajem možda jednu osobu koja bi to učinila ako bi bilo obvezno." Khanukaev je najangažiraniji – sudjeluje u organizaciji školskog štrajka 5. prosinca protiv mogućeg uvođenja obaveznog vojnog roka. Kaže da se o tome priča svakodnevno u školi. U sjeni rata u Ukrajini i sve većih napetosti s Rusijom, Njemačka želi izgraditi najjaču vojsku u Europi. Kancelar Friedrich Merz nedavno je izjavio da mir i sloboda "nisu besplatni".
Za sada je sve dobrovoljno, ali ako se ne pojavi dovoljno prijavljenih, Vlada može ponovno aktivirati obvezni vojni rok suspendiran 2011. godine. Zato pokušavaju privući mlade plaćom od najmanje 2.600 eura bruto mjesečno. No taj mamac za ovaj berlinski kvartet ne pali. "Nije bitno koliko novca nude, ja sam uvijek protiv. Ne možeš promovirati rat. To je moralno pogrešno," kaže Khanukaev. Brussig dodaje: "Što ćeš s novcem ako, primjerice, pogineš u ratu? Ako se poziva više ljudi, izgleda kao da dolazi rat. To malo plaši." Carrillo smatra da se vojska promovira kao izlaz za siromašnije: "Ako je strategija privući ljude iz siromašnijih sredina da idu na front, to mi je jadno i neodgovorno," nadovezuje se Khanukaev.
Cilj Vlade je povećati broj aktivnih vojnika sa sadašnjih gotovo 183.000 na najmanje 255.000 do 2035. godine, a dvostruko povećati i broj rezervista. No mladi osjećaju da su im političari namijenili ulogu pijuna. Brussig priznaje da je s obitelji već razgovarao o odlasku iz zemlje ako ne bi mogao izbjeći služenje. Carrillo, međutim, kaže: "Nisam toliko protiv obveznog vojnog roka. Mislim da ima i nekog smisla." Rast vojnog proračuna također brine mlade. Khanukaevu smeta golema količina novca koja ide na naoružanje. Plath podsjeća da je Njemačka već jedan od najvećih izvoznika oružja. Brussig zaključuje da će tek za pet ili šest godina biti jasno hoće li Europa ići prema novom sukobu.
Tema vojnog roka posebno komplicira život obiteljima s više državljanstava. Prema statistici, među 341.000 mladića rođenih 2008., njih oko šestina ima još jedno državljanstvo. Khanukaev, koji ima njemačko, izraelsko i španjolsko državljanstvo, kaže da se ne osjeća vezanim ni za jednu zemlju: "Identificirati se općenito je glupost. To su samo zamišljene granice koje nas ograničavaju. Zato, čak i da se osjećam Nijemcem, ne vjerujem da bih više naginjao vojnom roku. To nema veze jedno s drugim."
Carrillo, koji ima švedsko i španjolsko državljanstvo, kaže da se osjeća Nijemcem i želi uzeti njemačku putovnicu, iako bi time morao proći kroz cijeli proces. "Radi se o tome kako se osjećam," ističe. Njegova majka, Kristina Svensson, nije oduševljena njegovim planom: "Rekla sam mu da pričeka jer je situacija nestabilna u Europi i svijetu. Može imati svoj njemački identitet i bez putovnice." No Adrian odgovara: "Ne mogu čekati zauvijek. Uvijek se nešto može dogoditi." Dok politika ubrzano priprema teren za novu vojsku, čini se da se generacija koja bi u njoj trebala služiti osjeća sve nesigurnije – i sve glasnije.
Nema u njemačkoj više njemaca. Merkelica ih je uništila kao i pola europe