Kad god čujem uznemirujući zvuk, moje tijelo reagira nehotice. Psihološki pritisak koji mi je ušao u um utrnuo je ovaj dio moje lijeve ruke. Ne funkcionira. Još uvijek imam strah da bi rat mogao ponovno početi, a to je zastrašujuća stvar'. Izjava je ovo Iranke, političke aktivistice koja je za BBC pod imenom Shirin pričala o životu pod teškom represijom. Ne izlazi iz kuće u Teheranu i stalno je tjeskobna i osjeća se bespomoćno.
- Dogodile su se stvari protiv kojih nismo mogli ništa učiniti - na primjer, pogubljenje uhićenih tijekom siječanjskog ustanka. Pogubljenja su se dogodila, a zatočenici su obješeni... sada smo izgubili ulice - govori Shirin dok osluškuje zvuk automobila koji se zaustavljaju. Kucanje na vratima. Telefonski poziv koji je poziva na ispitivanje. Kad su već jednom došli po vas, strah nikad ne nestaje - govori Shirin.
Njoj su 2024. godine, tijekom prosvjeda vezanog uz smrt 22-godišnje Mahse Amini koja je umrla u pritvoru gdje je završila jer navodno nije pravilno nosila hidžab, na vrata pokucali muškarac i žena. Bili su to pripadnici tajne policije. Shirni je u tom trenutku bila na telefonskoj vezi s majkom kojoj je rekla da mora prekinuti te da će je nazvati kasnije.
Ona ih je upitala što žele na što su joj oni odgovorili da je uhićena. Kada je sjela u automobil došlo je do sukoba sa pripadnicom tajne službe zbog marame. Shirin joj nije dala da joj stavi maramu na glavu. Nakon ispitivanja ipak je puštena nakon što je potpisala izjavu kojom pristaje na javnu šutnju dva mjeseca pod prijetnjom samice. Kršenje te obveze značilo bi odlazak u zatvor. Ako bi Shirin danas bila uhićena, vrlo je malo vjerojatno da bi joj se ponudio izbor.
Prema organizaciji Human Rights Watchu (HRW), 'pritvorenici, od kojih mnogi nikada nisu trebali biti pritvoreni, suočavaju se s kršenjima ljudskih prava, teškim ozljedama i smrću'. Aktivisti procjenjuju da je više od 50.000 ljudi uhićeno od posljednjih prosvjeda protiv režima u siječnju. Mnogi od njih drže se u izolaciji. Represija se pojačala od početka rata u veljači. Postoje ponovljeni i vjerodostojni navodi o mučenju.
Izvješće koje je HRW objavio prošli mjesec citiralo je riječi visokog iranskog policijskog zapovjednika, Ahmadreze Radana, koji je upozorio: 'Nećemo smatrati nikoga tko izađe na ulice po volji neprijatelja prosvjednikom ili bilo čime drugim, već samim neprijateljem i [tako] ćemo ih tretirati na isti način kao što bismo tretirali neprijatelja'. Shirin je izgubila posao zbog svog antirežimskog stava. Neki kolege s posla okrivili su nju i druge aktiviste za izraelsko-američki napad na Iran. Ništa od toga nije ublažilo njezino protivljenje režimu, ali njezini osjećaji prema ratu su se promijenili.
-Bila sam jako sretna kada je ubijeno vojno osoblje režima. Ali kada su ubijeni civili, slomila sam se. Posebno kada sam vidjela da su pogodili napola dovršenu, novoizgrađenu zgradu uz ulicu i da je u njoj poginulo 25 ljudi. Jednogodišnje dijete izgubilo je majku. To me duboko pogodilo - rekla je.
Kombinacija državne represije i američko-izraelske kampanje bombardiranja produbila je već duboku krizu mentalnog zdravlja u Iranu. Iranski Crveni polumjesec izvještava o desecima tisuća poziva na svoje linije za pomoć od početka sukoba. S napadima na 18 medicinskih ustanova o kojima je izvijestila Svjetska zdravstvena organizacija, već nedovoljno opremljen sustav bori se s valom psiholoških problema. Liječnik u jednoj teheranskoj bolnici koji je razgovarao s BBC-jem opisao je patnju ljudi koji pate od traume povezane sa sukobom.
Shirin brine zbog uvjetne zatvorske kazne koju bi tajna policija mogla primijeniti u bilo kojem trenutku. Kao i mnogi aktivisti koje je BBC čuo posljednjih tjedana, Shirin očekuje intenziviranje represije ako rat završi uz ostanak ovakvog režima na vlasti.
Ništa čudno ako je država u ratu. Jesu li počeli domaćim izdajicama nalijevati sumpornu kiselinu u grlo?