Stanko Šarić, pjevač i član nekadašnjih Zlatnih dukata, sastava koji je kasnije nazvan Najbolji hrvatski tamburaši, u kratkom razgovoru za Večernji list objašnjava kako je taj sastav svojedobno snimio i izvodio pjesmu “Kad je Stjepan Radić umirao” i dodaje kako nikad nije čuo da netko u toj pjesmi dodaje stihove koje je saborski zastupnik Josip Dabro (Domovinski pokret) dodao u izvedbi na pokladnom jahanju u Komletincima prošle subote, a koji glase: “U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata”. Dabrina izvedba pretvorila se u politički i medijski skandal.
– Ne znam, nisam upoznat s tim skandalom, ali ako me pitate za pjesmu o Stjepanu Radiću i o njegovoj egzekuciji u Beogradu, mogu reći nešto o njoj. Ta je pjesma tradicionalno već postojala, uopće ne znam tko joj je autor, mi smo to onako iz naroda čuli, pa smo neku svoju verziju pjesme napravili. I to je to. To je melodija za stihove pisane u desetercu. A i bećarac i svi naši narodni napjevi uglavnom se pjevaju u desetercu. Tako da svatko može svašta staviti. To što je Dabro stavio, to je valjda njegova nekakva želja i volja – kaže Stanko Šarić.
Kad smo mu citirali Dabrine stihove o grobnici u Madridu, što je aluzija na Antu Pavelića, i pitali Šarića je li kad čuo takve stihove u nekoj izvedbi te konkretne pjesme, on je odgovorio: – Ne. Ja sam to čuo eventualno u bećarcu. U ovoj pjesmi definitivno nikada. Ta pjesma je sama po sebi bolna, ona nije za nekakve veselice, to je pjesma za pijetetnu, posebnu situaciju. Rijetko se kad ona zapravo izvodi. Mi smo tu pjesmu napravili iz iskrenog stava prema ubojstvu Stjepana Radića. I toga se ne odričemo.
Šta ste zapeli za pjesmu slavili fašnik a kad se to slavi sve je dozvoljeno i pjesnička sloboda