MOL Grupa nizom javnih istupa intenzivira napade na JANAF d.d., pokušavajući stvoriti privid opravdanja za vlastiti uvoz diskontirane ruske nafte, na kojoj ostvaruje oko milijardu eura dodatnog profita godišnje. Povodom posljednjih navoda o tranzitnim naknadama, JANAF d.d. dužan je javnosti iznijeti činjenice.
Rasprava o cijeni „po toni na 100 kilometara“ promašuje bit zato što je JANAF 2,3 puta kraći naftovod od ruske Družbe. Kupac kupuje tone isporučene nafte do odredišta, a ne tone po kilometru cjevovoda. Jedini relevantan kriterij jest ukupna cijena transporta po toni.
Prema tom kriteriju, transport nafte putem JANAF-a približno je tri puta jeftiniji po toni nego transport putem naftovoda Družba. To je usporedba koja ima tržišnog smisla.
Razlika u ukupnoj cijeni sirove nafte ne proizlazi iz transporta, već iz činjenice da je ruska sirova nafta oko 30% jeftinija od neruske. Cjevovodni transport sudjeluje tek s nekoliko postotaka u ukupnoj cijeni nafte i nije odlučujući faktor.
Uloga JANAF-a u osiguravanju stabilne opskrbe Mađarske i Slovačke potvrđena je i u recentnim događajima, kada je prihvaćeno osam tankera neruske nafte radi očuvanja kontinuiteta isporuka. Sustav je operativan, kapacitet postoji i alternativa funkcionira u praksi.
Stoga je legitimno postaviti ključno pitanje: je li prioritet sigurnost i diversifikacija opskrbe Mađarske i Slovačke ili maksimalizacija profita MOL-a na temelju diskontirane ruske nafte? Brojevi su jasni. Sustav JANAF-a funkcionira. Sigurnost opskrbe nije upitna.
Sve jasno