Pronalaženje pristupačnog smještaja postalo je globalni izazov. Cijene neprestano rastu, a mnogi se suočavaju s neostvarivim zahtjevima. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, visoki troškovi najma postali su problem ponajviše za mlade ljude koji pokušavaju osigurati osnovne životne uvjete. Situacija u većim hrvatskim gradovima već je postala gotovo nepodnošljiva, a u gradovima poput Dublina cijene dosežu još nevjerojatnije visine. Upravo se s tom realnošću suočava mlada Hrvatica (26) koja je podijelila svoju potragu za smještajem u glavnom irskom gradu u Facebook grupi posvećenoj najmu stanova. No, reakcije koje je izazvala nisu bile onakve kakve je možda očekivala.
Naime, u objavi koju je podijelila, ova mlada žena navela je svoje zahtjeve za sobu, tražeći prostor u kojem bi mogla živjeti s mačkom. Specifične želje uključivale su budžet između 600 i 800 eura, sobu s vlastitom kupaonicom zbog lakšeg baratanja mačjim pijeskom, te blizinu centra grada kako bi mogla jednostavno putovati do svog posla i fakulteta. Reakcije na njezinu objavu nisu bile blagonaklone – naprotiv, korisnici grupe brzo su je suočili s realnošću irskog tržišta nekretnina. Mnogi su istaknuli da je tražiti ''en suite'' sobu za 600 do 800 eura u Dublinu, pogotovo u centru, jednostavno nerealno. Pojedinci su komentirali da se za taj novac eventualno može pronaći soba s privatnom kupaonicom, ali isključivo uz dijeljenje stana s još dvoje ljudi. Upozorili su i da se za takvu sobu u blizini centra danas traži barem 1200 eura, a čak i tada je vrlo mala vjerojatnost da će stanodavci dopustiti kućne ljubimce, jer je tržište izuzetno nepovoljno prema vlasnicima životinja.
"Nema šanse da nađeš 'en suite' sobu, bez cimera, koja prima kućne ljubimce, za taj budžet – pogotovo ne u centru Dublina", istaknuto je u jednom komentaru. Neki su išli još dalje, upozoravajući da je s takvim zahtjevima teško pronaći smještaj čak i u manjim gradovima poput Limericka. Više komentara naglasilo je da je trenutna stambena kriza u Irskoj ozbiljna, s velikim brojem ljudi koji nemaju gdje živjeti, i da se takva situacija neće skoro promijeniti. U moru pesimizma, netko je ipak izrazio suosjećanje: "Žao mi je tebe i tvoje slatke mačke, ali ono što tražiš, nažalost, ovdje ne postoji." Na kraju, mnogi su joj savjetovali da "spusti standarde" i bude spremna na kompromise poput dijeljenja kupaonice s cimerima, ako doista želi pronaći smještaj u tako zahtjevnim uvjetima.
Kako će sad "spustiti standarde" kad je zbog toga i otišla iz Hrvatske? Ona si je sebi, iz nekog razloga, postavila visoke standarde ali izgleda da je to teško ostvarivo i u tom bajkovitom raju na Zemlji - Irskoj. "Šteta" što sada i skrb preko HZZO-a, koji mi financiramo, teže koriste pa je i to razlog što nekako rijeđe dolaze ti hvalospjevi života i rada u tim njemačkama. Našto su ih "naši" mediji zdušno poticali.