Možete li zamisliti da netko sam dođe i nacrta zebru na cesti, samo zato što mu treba prijelaz? Upravo se to odvilo u Trstenom kod Dubrovnika. Mještani već godinama pokušavaju prijeći jednu od najfrekventnijih prometnica Jadranske magistrale – ceste koja službeno nema pješački prijelaz.
Sredinom kolovoza, dvjestotinjak stanovnika Trstenog prvi je put u svom mjestu vidjelo – pješački prijelaz. Tko ga je nacrtao – nitko ne zna, no gotovo odmah ga je izbrisalo nadležno tijelo, Hrvatske ceste. „Imamo vječnu frustraciju da prijeđemo cestu, naročito ljeti. Čeka se pet do deset minuta, a onda često moramo pretrčavati, držeći djecu za ruke i teške torbe,“ kaže Igor Skljarov, mještanin Trstenog za HRT. „Ja sam prva žrtva te zebre koja nije bila predviđena kad se magistrala gradila,“ dodaje Marija Burić. „Igralište je s druge strane ceste. Kad moja trojica unuka u večernjim satima idu van, ja moram popiti nešto da se smirim dok se ne vrate doma, od straha,“ opisuje Olga Disopra.
„Ljeti je gust promet, ali ni zimi nije lakše. Kad nije gužva, vozači idu brže i treba hrabrosti da uopće kreneš,“ upozorava Marina Đomešić. Hrvatske ceste pozivaju se na zakon prema kojem pješački prijelaz može biti uređen samo ako postoji nogostup s obje strane ceste. Grad Dubrovnik je već kupio zemljište gdje će se do kraja godine premjestiti autobusna stanica, kako bi se stvorio siguran pješački koridor. „Za sve treba elaborat, natječaj i postupci koji traju godinama. Zato čekamo ovu zebru već deset godina,“ pojašnjava Snježana Hribar.
Iz Hrvatskih cesta ističu da ne postoje uvjeti da se cesta proglasi opasnom: u posljednje tri godine na području Trstenog evidentirane su četiri prometne nesreće, od kojih su dvije s materijalnom štetom, a dvije s lakšim ozljedama. Niti u jednoj nesreći nisu sudjelovali pješaci. „Zadnje dvije godine imali smo prometne nesreće koje su mogle biti katastrofalne. Pukom srećom nije bilo ljudskih žrtava jer nema nadzora u mjestu,“ upozorava Antun Bošković, predsjednik Mjesnog odbora Trsteno. „Strani vozači često ne znaju da se iza okuke nalazi mjesto. Imate sve moguće znakove i obilježavanja, ali to nije dovoljno,“ dodaje Blanka Skljarov. Mještani se pitaju – treba li netko izgubiti život da bi konačno mogli sigurno prijeći cestu?
Pješački prijelaz nikad nije postojao na tom mjestu. A magistrala je prošla početkom 1960-ih. I uvijek je bilo vrlo prometno. Ali...isto tako...tamo je zbilja potrebno nacrtati zebru... Moraju naći neki kompromis!