Kolumna

Mičurin sam beskorisnosti, ali ponosan u mom vrtu za siromašne

Foto: Zvonimir Barisin/PIXSELL
Mičurin sam beskorisnosti, ali ponosan u mom vrtu za siromašne
11.08.2023.
u 11:45
Prokletstvo, jer se u njemu stalno radi, što također prate turisti, budnim i strogim pogledom

Posjednik sam vrta uz more, što je blagoslov i prokletstvo. Blagoslov, jer se ljeti ne moram pržiti na plaži nego se iz sjene skoknem bućnuti, i potom se brzo u sjenu vratim – prema kojoj bacaju čeznutljive poglede izmučeni turisti. Prokletstvo, jer se u njemu stalno radi, što također prate turisti, budnim i strogim pogledom. Imamo dva grma uzrasla u prava stabalca: pitospor debelih mesnatih listova i planiku koja na granama drži i nezrele i zrele plodove istovremeno; čemprese koji su se počeli sami razmnožavati, pa otraga imamo minijaturan rasadnik stabalaca; kraljica vrta je stoljetna maslina, ali ima i nekoliko mlađih; ogradu čuvaju veličanstvene agave, u raznim stupnjevima rasta. Tomu treba pridodati velike lovore, tri drevne smokve, samonikle mirte i perunike, dva mlada oleandra koji su se pridružili starom, ružmarin i dva grmića smilja, a iza kuće imamo limun i naranču.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Ključne riječi


Komentari 2

MM
MMarko657
09:55 14.08.2023.

Živote robijo!

Avatar Cohen
Cohen
20:32 11.08.2023.

I kod nas je u kući bila Mičurinova knjiga. Najviše me fasciniralo kako bi kalemljenjem na jednom stablu dobio plodove 2-3 voćke. U mom dvorištu na otoku brigu mi zadaje loza koja nam na odrini daje hlad i pruža pitominu i estetiku objektu, stara preko 80 godina, koju su opsjeli mravi, koji će je, bojim se dokrajčiti, te neprimjereno brzo rastući grm ruzmarina, čije ojačalo korijenje prijeti rušenju zida terase prema donjoj čestici-terasi.