Matija Dedić je od oca Arsena, kao najvažniju stvar u životu, naslijedio i prihvatio njegovu religiju

Arsenove pjesme “Ono sve što znaš o meni”, “Tvoje nježne godine”, “Otkako te ne volim” i mnoge druge postaju još veće čudo dok prsti Matije Dedića od klavirskih zvukova očevim stihovima i glasu grade još ljepšu kuću. Ma što kuću. Dvorac! Napisao sam ove retke nakon što je Arsen Dedić u ljetu 2014. prvi put pozvan da na Dubrovačkim ljetnim igrama održi koncert u Kneževu dvoru. Dobar dio programa Arsen je tada otpjevao uz pratnju onoga koga je pred publiku pozvao i predstavio kao boljeg od sebe.

Godinu dana kasnije, sredinom rujna 2015., ni mjesec dana nakon Arsenove smrti, razgovarao sam za Obzor s Matijom Dedićem u Korčuli. Pitao sam ga koliki je put prešao da bi na kraju dočekao da ga veliki otac predstavi kao boljeg od sebe? Odgovorio je: “Bio je to vrlo dug put. Ja sam se svom ocu priključio tek 2005., u svojoj 32. godini. Iskreno, bio sam sigurno za to spreman i nekoliko sezona ranije... Dosta sam ja tu rovario i tražio put dok nisam dočekao tu rečenicu, da me Arsen predstavi riječima ‘onaj koji je bolji od mene’. Uvijek mi je žao što sam puno više takvih pohvala u životu čuo od drugih ljudi nego od njega samog, ali takvi su bili i takvi jesu dalmatinski očevi.”