Masovni uvoz radnika iz trećeg svijeta uzrokovat će socijalne probleme, a guranje glave u pijesak ne pomaže

Hrvatska je u desetak godina prošla put od rekordne nezaposlenosti do nezabilježenog manjka radne snage. Na tom smo putu doživjeli određene pozitivne promjene, uzrokovane mahom članstvom u Europskoj uniji, ali one nisu bile dovoljne da bi tristotinjak tisuća Hrvata ostalo živjeti i raditi u domovini. Hrvatska se mijenja nabolje, ali presporo u odnosu na ostatak razvijenoga svijeta pa, iako napredujemo, u usporedbi s boljima u mnogočemu zapravo povećavamo zaostatak. Puno je lakše u Saboru usvojiti europske zakone nego ih kompetentno primijeniti, a još je teže mijenjati mentalitet. Dobar su primjer toga brojni poslodavci koji se zaklinju u tržište samo dok ono igra za njih. Bili su vrlo sileni dok je nezaposlenost cvala i slobodnih radnika bilo u izobilju, a rado bi se isto postavljali i danas kad je potražnja za radnicima znatno veća od ponude.