Makarski hoteli jedini upisali zemlju

Oko 20 milijuna četvornih metara zemlje uz jadransku obalu nije ušlo kao vrijednost u pretvorbeni kapital turističkih kompanija, i to su zapravo jedine nekretnine vrijedne spomena koje su izmaknule pretvorbi. Vrijeme je pokazalo da to nije bila loša odluka koju je inicirao tadašnji ministar turizma Niko Bulić. Riječ je o kampovima, zemlji pri obali, šetnicama, danas nemjerljivo vrijednim.

U kapital hotelskih kompanija ušla je samo zemlja iznad koje je sagrađen hotel i par metara okolo njega. Kada je  počela ozbiljna privatizacija, država donosi Zakon o privatizaciji i člankom 47. regulira status te zemlje u smislu da se ne može otuđiti niti prodavati.

Svih ovih godina do danas vode se stručne i javne rasprave čija je to zemlja, kome pripada. Hotelijerima je ostavljen prostor od 11 godina da pokušaju prisvojiti tu zemlju ili dio, pa one mahom pokreću sudske postupke, kada je već  ne mogu dobiti na poklon. Na sudu pokušavaju dokazati  da im kao tehnološka cjelina pripada sve ili  neki dio zemljišta.

Neki su, poput Adris grupe, dogurali do nepravomoćnog rješenja u Rovinju i Vrsaru, ali je to odbio Vrhovni sud i na tom primjeru  zauzeo stav o neotuđivosti turističke zemlje. I druge kompanije angažirale su timove odvjetnika, no koliko se zna, nikome nije uspjelo doći do cilja. Izuzev HTP Makarska, ali zasad nije poznato koji su to model prisvajanja zemljišta smislili u Makarskoj. No, to zna i Bajić, pa je teško vjerovati da se mu je to glavni adut u rukama.