Luka, učini mi još ovo...

Jadranka, učini mi još ovo – zavapio je Ivo Sanader prije samo nešto više od tri mjeseca. I Jadranka je učinila, uzela na sebe njegov teret, pokorno i s marom, možda se nadajući da će je nakon zadnje usluge pustiti na miru, a možda strahujući da je još jednom samo zamjenski komad HDZ-ova namještaja, koji će otpiriti kada se dr. Ivo poželi vratiti.

No, Jadranka je u međuvremenu ojačala, Sanadera se još malo tko i sjeća, i to ne po dobru, pa je to gori scenarij koji se širi političkim krugovima. Koliko god mu stranački kolege, poput Darka Milinovića, savjetuju da se još “odmara” njemu je jasno da je zaborav najgore što mu se može dogoditi. Za zaboravljene nitko neće maknuti ni malim prstom.

Do onih koji nemaju moći nitko ne drži. Njima se može napakirati bilo što i nikoga neće biti briga. U Hrvatskoj nije bitna ni pamet ni sposobnost, bitna je moć, politička ili financijska. Iz nje proizlazi sigurnost i zaštita. I upravo zato Sanaderu odani perfidno podgrijavaju priču o povratku. Treba zaboraviti Sanaderove grijehe, ali ne zaboraviti Sanadera.

Neće to naravno biti sutra, ali kada bude, povratak mora biti jak. Ne može se on ušuljati na mala vrata, njemu treba pozornica, status, imunitet. I tu na scenu stupa odani barba Luka. Najavljujući svoj odlazak i uživanje u maslinicama, Bebić otvara pitanje sljedećeg predsjednika Sabora. Sanader je zamrznuo svoj mandat saborskog zastupnika i od siječnja sljedeće godine može ga aktivirati bilo kada.

Predsjednika Sabora daje parlamentarna većina, dakle HDZ. Ako do tada ne bude otvorena nikakva konkretna istraga koja tereti Sanadera za neki kriminal, spoznaje o njemu ili direktna upletenost, čovjek se ima puno pravo smatrati čistim kao i mnogi drugi o kojima se puno govorilo, a ništa im se nije pronašlo. Kosorova će do tada odraditi afere i onaj dio stranačkih prvaka kojih se mora odreći bit će pometen. Novi predsjednik države bit će poznat, a kako stvari sada stoje, sigurno neće biti iz HDZ-a iako bi mogao biti netko blizak njemu.

Premijerka će tada već relativno mirno broditi, s dovoljno vjetra u jedrima, opozicija joj i tako ne predstavlja problem, EU će i dalje biti mantra kojom će se pokušati stabilizirati unutrašnja situacija. U zemlji privida bit će to samo još jedan privid da se nešto radi.

Ima li idealnije prilike za povratak? Sanader joj ne može uzeti mjesto, to bi ipak bilo previše, ali može se ponuditi da se bavi onim čime se ona ne može. Strankom. Može joj javno odati puno priznanje za način na koji vodi Vladu i preuzeti na sebe jačanje HDZ-a za parlamentarne izbore 2011.

Ima li boljeg mjesta da se bavi strankom nego s mjesta predsjednika Sabora. Počasni predsjednik stranke već jest. Istina, razočarao je mnoge iskrene hadezeovce koji su se trudili vjerovati u njegov kult ličnosti, ali njih će najlakše biti uvjeriti zašto je povlačenje bilo važno. Da se vrati još jači.

Da napravi HDZ još snažnijim. Sve su kockice mozaika sklopljene. Važno je samo da se nitko ne slomi i progovori. Važno je održati iluziju da se HDZ očistio, da su za sve skandale bili krivi neki drugi, da se on doista otišao samo odmoriti, razmišljati o budućnosti Hrvatske i prikupiti snagu za novu pobjedu HDZ-a.

Kad potone gospodarstvo, vrati se Škegro, kad potone HDZ, vrati se Sanader. Sami spasitelji. Pred tim bi se argumentima mogli pognuti i oni u HDZ-u koji ne žele njegov povratak. Njima u svakom slučaju treba stati na kraj prije nego ojačaju.

Ako je Sanader otišao da se vrati, onda je ovo jedan od logičnijih i bezbolnijih putova. Scenaristi moraju samo odrediti pravi trenutak u kojem će bivši premijer reći: Luka, učini mi još ovo. Luka će učiniti. Pa to je najmanje što može.

A onda nije nemoguće zamisliti ni nastavak priče. Bandić na Pantovčaku, Mamić u Zagrebu, Sanader u Saboru, Kosorova kao Margaret Thatcher. Nemoguće? Tko bi se u Hrvatskoj s iskustvom koje ima u to smio kladiti?