Kako se ne sjetiti pjesme "Suza za zagorske brege" kada vidiš te bajkovite prizore ujutro s bicikla... Zagorje je ovog ljeta dinamično: Zabočka Kukurijada tradicionalno okuplja brojne sudionike, održana je i bike-utrka Granfondo Stubaki, start i cilj bili su u Stubičkim Toplicama, a Štruklijada se održala na prostranim Bedekovčanskim jezerima. Autom, pješice, biciklom, ljudi pohode tradicijske manifestacije. Kako smo i sami bili ambiciozni, bar biciklistički, trebalo se požuriti jer je plan bio zaviriti u što više eno-gastronomskih događaja kojih ovog ljeta ima na svakom koraku. Poput fensi vinskog eventa Vinogradi s pogledom, koji se ove godine održao na izletištu i u poznatoj vinariji Vuglec breg. Tu su se okupili najbolji zagorski vinari, brojni posjetitelji, a bilo je i mnoštvo biciklista. Kako je breg kratak, ali neumoljiv – možda ima i 20 posto uspona – biciklom to ne ide bez muke. Iako mi biciklisti ne pijemo dok vozimo, kušati ipak možemo, pogotovo na kraju vožnje. Zato smo i ovdje došli u smiraj dana kako bismo vidjeli i osjetili ono najbolje od Zagorja. Vrlo rado nazdravili smo Vuglecovim šampanjcem, Prekratićevom graševinom i autohtonim sokolom vinara Petrišića. A na ovogodišnjim Vinogradima s pogledom bilo je sedamnaest izlagača – Vina Kota, vinarija Bolfan, Zdolz, Kopjar, Broden, Vitus, Kupilek, Jaswin, Sever, Petrišić, Prekratić, Grozaj, Herceg, Vuglec, Enolog, Petrovečki i Petrač.
Vinogradi s pogledom nova su niša promocije Zagorja koja se odlikuje time da prati trendove kojima se upravlja aktivnim razvojem outdoor destinacije i uopće kontinentalnog turizma, pa i cikloturizma. Povezivanjem i umrežavanjem vinskih točaka želi se unaprijediti ponuda, pa i eno i gastro, te poznate vinarije spojiti odgovarajućim biciklističkim rutama koje su na cijeni u zapadnim zemljama, a samim time i među onima koji vole pedalirati na destinaciji i tako doći do novih lokacija i ponude.
Vuglec breg je čarobno mjesto s prekrasnim pogledom: uz pjenušac i vino, domaće delicije na novoj terasi restorana ili zelene plaže, s koje puca pogled na pola Zagorja. Tko je željan seoskog hedonizma i aktivnosti, došao je na pravo mjesto. Obišao sam i nekoliko apartmana u starim drvenim kućama, obližnje vinograde, kao i podrum u kojem su skrivene mnoge vinske priče Vugleca, obitelji koja je ostvarila hvalevrijedan projekt ruralnog i aktivnog turizma. Naš gost može dobiti što god želi uz svoje mjesto na zagorskoj plaži, kažu nam Boris i Mario Vuglec, domaćini na Vuglec bregu, ali i eventu Vinogradi s pogledom.
– Šampanjac, koktel od naših ruža, tortu ili janjeće kotlete – sve to možemo ponuditi. Imamo i stare drvene kuće, svoja vina, restoran u kojem nudimo sve, od zagorskih specijaliteta do pjenušavih vina. Izletište Vuglec breg naš je životni moto i na tom brendu delamo svaki dan svi mi Vugleci.
Inače na Vuglec bregu posebno su ponosni na pjenušac Extra Brut, a vrhunski im je sauvignon i rajnski rizling te stolno vino za sve prilike Zagorski bregi.
O samoj manifestaciji i o turizmu u Zagorju razgovarali smo s voditeljicom županijske Turističke zajednice Sanjom Škrinjar.
– Nakon ljetnih događanja krenuli smo s pripremama za manifestaciju "100% Zagorsko", koja će se održati u Rijeci na Korzu posljednjeg vikenda u kolovozu, a 19. i 20. rujna smo u Zagrebu na Europskom trgu. U tijeku nam je i projekt Zagorje Home, gdje certificiramo kuće za odmor i integriramo ih u svoju cjelokupnu ponudu, uz marketinšku i svaku drugu potporu Županije. Ukupno je u projektu za sada 41 kuća za odmor koje će biti vidljive i u našem novom katalogu. Segment Zagorje outdoor također razvijamo, upravo radimo generičku brošuru u kojoj će biti i naše poznate biciklističke staze i rute. Mislim da radimo dobro, evo već sada imamo više od 200 tisuća noćenja od početka godine, oko sto tisuća je dolazaka, u porastu su nam domaći gosti, što također veseli. Prosjek boravka gostiju je skoro tri dana, a snažno podržavamo baš taj projekt Zagorje home jer je u kućama za odmor boravak gostiju višestruko dulji. Sve je više gostiju stranaca koji ovamo dolaze na cijeli godišnji odmor, dok je Zagorje prije bilo samo prolazna destinacija ili kombinacija odmora na moru i u unutrašnjosti. U Termama Tuhelj ove je godine otvoren i Family Well hotel, iduće godine otvara se novi hotel u Velikom Trgovišću. Što se tiče netom održane Štruklijade, nama su štrukli zaštićeni proizvod i planiramo svakako ići dalje s manifestacijom te poticati pružatelje usluga u turizmu i ugostiteljstvu da proizvode i nude štrukle na svim razinama. Vinogradi s pogledom s druge strane rade se baš za ciljanu publiku, ne planiramo ih omasovljavati, već s manjim brojem ljubitelja vina razvijati i promovirati vinski brend Zagorja. Održavamo ih četvrti put, ove godine imali smo najviše sudionika, čak 17 naših vinara koji su ovdje na Vuglec breg došli s 90 etiketa – ističe Sanja Škrinjar.
Župan Željko Kolar redovit je gost ove vinske manifestacije te tako i sam potiče da Zagorje bude prava destinacija doživljaja. Što se tiče vina, Kolar smatra da nema nijedne županije u Hrvatskoj koja je tako napredovala u vinogradarstvu kao Zagorje i potpuno je u pravu. Brojni podrumari, moderne vinarije i vinska izletišta čine Zagorje vinskom destinacijom koja spaja tradiciju, autentičnu zagorsku atmosferu i gastroponudu. Ovaj enogastronomski događaj s pogledom pruža jedinstvenu priliku da se zagorske vinare i njihova vina upozna na jednome mjestu. Župan Kolar posebno je ponosan na snagu i način na koji se razvija zagorska vinska regija.
– Razvijamo autohtone sorte s Agronomskim fakultetom i s našim vinarima, tako da ćemo sorte poput beline svetokriške i klanječkog sokola sve više moći kušati i u ponudi zagorskih restorana. Potporama i sadnjom tih starih sorti, jedinih u svijetu, potičemo vinare da ostanu u ovom poslu i tako svi zajedno podižemo kvalitetu zagorskih vina, brendiramo ih i zajedno s gastroponudom radimo sjajne stvari – ističe Kolar.
Odlično se ovome nadovezao posjet vinaru Zvonku Severu, koji nije stao govoriti o sokolu, staroj vinskoj sorti koju nastoje oživjeti baš ovdje u Klanjcu. A nakon pete degustacije dobacio je sasvim ozbiljno: – Morate sada probati sokola, kad sam vam o njemu pričao pola sata. Stare autohtone sorte naša su budućnost, pronašli smo i belinu, ona je stara oko 300 godina. Svi će turisti tražiti stare vinske sorte, kao što već traže i stara jela – zaključuje Sever.
I tako se rastajemo od sokola i Severa, čija je posebnost baš u tome da to vino može nastati samo u Klanjcu – raste i dozrijeva samo na jednom bregu. Možete ga naći samo kod dvojice vinara, Zvonka Severa i mladog Filipa Petrišića.
Nekoliko kilometara dobro će nam doći do nove vinske priče, pa ipak smo na biciklističkoj turi po vinogradima i skrivenim gorama. Na imanju Ljudevita Gaja pronađena je sorta belina, stara 300 godina. Takva vina, kao i sokol, treba brendirati i zaštititi. Novi gosti i turisti sada su željni novih vina, starih i autohtonih sorti kao i jela iz regija koja obilaze, ponavlja Sever.
Zubato sunce već obasjava brege, ali i budi stare utvrde i nekadašnje plemićke gradove. Biciklistička ruta "Kroz pejzaže razigranih bregova" ili "Ratkayeva ruta" provući će vas kroz dio fascinantne dvorske i plemićke povijesti Zagorja, a ona "Tragom termalnih ruta" ili "Badlova ruta" odvest će vas na neke od izvora tople vode i toplica.
Sutradan vozim po bregima, stare kuće i kleti same izviru po hrptima, a iza sebe ostavljam potoke koji žure prema Sutli. Prate me lijepi žuto-smeđi pašnjaci i čudna izorana zemlja koja izgleda kao hrpa kave. Ili mi se pričinjava, u svakom slučaju možda bih trebao na jutarnju kavu. Trsova je sve više, očito je to raj za vinovu lozu. Još jedno naselje prepuno starih drvenih kuća, ali i planinskih prizora. Odlazim s jednog zagorskog krova na drugi, no najprije ludi spust prema naselju Kostel i cesti koja povezuje Pregradu i Hum na Sutli. Iznad sela na prostranoj livadi je crkva sv. Emerika i kapela Trpećeg Krista te gospodarske zgrade, bunar i povijesno groblje. Uz ovo mjesto vezan je običaj uskrsnog strijeljanja pod Kostelom. Čete grofa Keglevića čuvale su Kristov grob, a na Uskrs su slavile njegovo rođenje. Običaj se i dandanas održava i memorijalno je kulturno dobro Hrvatske. Nakon kupnje Kostelgrada hrvatska plemićka obitelj Keglevići od Bužina imala je ovdje sjedište, a bili su najpoznatiji i najdugovječniji vlasnici. Zidovi utvrde rađeni su od klesanog kamena, a kula sliči na renesansno razdoblje. Sve je okruženo gustom šumom kroz koju vodi put pogodan za planinare i bicikliste. Strm je, ali ne predug, oko dva kilometra.
"Oči Zagorja", drvena instalacija, je hit atrakcija i vidikovac, nalaze se na biciklističkoj ruti, a u Klanjcu smo još razgledali središnji trg i staru gradsku jezgru koja obiluje znamenitostima. Tu je i Galerija Antuna Augustinčića, franjevački samostan i niz vrijednih građevina. Dok uživamo u okusu i mirisu finih vina, lagano pedaliram prema dolini Sutle i Spomeniku hrvatskoj himni. Ispunjenost i zadovoljstvo cikloturista najbolja su reklama za biciklistički turizam. Uz to, ako se zaustavite i nešto pitate ili prozborite, odmah ćete biti pozvani u ove vruće ljetne dane na osvježenje, vodu, sok ili škropec.
Slijedi uspon na Cesargrad i istoimenu goru, poseban kao i vidici s kojih pogled puca na dolinu Sutle. Kad ste već tu, svakako obiđite vinarsku obitelj Prekratić, Milivoja i Josipa. Možete se osvježiti uz traminac (ledena berba) te iz njihovih vinograda imati nezaboravan pogled na ovaj dio Zagorja pokraj Sutle.
Vozeći se pak od Zaboka prema Krapini, nisam ni slutio da će moja vožnja završiti na "zagorskom sljemenu" – Strahinjčici. Tako još od milja zovu najljepšu ovdašnju planinu koja se nadvila nad Krapinom. Ponekad ne treba puno planirati, treba se samo otputiti. Iako sam pola prijepodneva potrošio na druženje sa šafranima koji su preplavili livade kod sela Velika Ves, dovukao sam se oko podneva do zagorske prijestolnice. Parkirao sam bicikl kod spomenika Ljudevitu Gaju, guštao i još malo vrludao parkom po lijepim šetnicama uz rijeku Krapinu. Put me odveo dalje prema selu Dolići, a tako i izgleda područje u dolini koja se polako sužava prema Đurmancu. Stišću je strmi bregi s obje strane. Kamo god pogledaš, moraš dobro podići glavu da bi vidio nebo. Trški Vrh zaposjele su kuće i vikendice, skladno posložene. Uz vinograde su brojna simpatična imanja.
Zavirio sam i u Podbrežnicu, koja izgleda kao planinsko alpsko selo. Bogme je visoko, a bicikl sam pošteno upregnuo da vidim što i on može na 18 posto uzbrdice. Slobodno i ja malo iskoristim dodanu snagu e-bicikla koja motivira biciklista i otvara mu avanturistički duh, ali i poglede na sve strane svijeta. Dok gledam uokolo, oko mene bruji traktor stenjući sve više i više, vozi se ogrjev iz šume. U dvorištu na drugoj strani beru se dunje, koje nisam dugo probao pa s veseljem prihvaćam poziv da ih kušam. Mogu ostati i na pekmezu, kaže mi mještanka Ana, ali onda ili moram pričekati popodne kada bude gotov ili se vratiti. Ipak, pekmez će pričekati neki drugi put.
Malo me prosvijetlila ta Podbrežnica, a kako i ne bi, ti pogledi koji pucaju na još uvijek zeleno Zagorje, koje kao da ne da jeseni da priđe. I onda mi je sinulo (kako se prije nisam sjetio?!) – pa mogao sam otići na Strahinjčicu. Nikada se nisam uspeo gore biciklom, tek nekad davno kao planinar.
Ruta je idealna za MTB bicikle, s malo širim gumama. Dok se uspinjem po leđima Strahinjčice, razmišljam kako će se biti lijepo voziti natrag. Biciklisti se često penju da bi se mogli spuštati i uživati u vožnji, nešto poput skijanja. Nisam očekivao da će se ovo pretvoriti u tako dobro putovanje. Modernizacijom željezničke pruge od Zagreba do Zaboka, pa i Krapine i Đurmanca, svi vlakovi prevoze bicikle. To otvara nove mogućnosti da biciklisti dođu u Zagorje, a potom pedaliraju na odabranoj destinaciji. Nemaju svi vještine i snage, pogotovo ne obitelji s djecom, da dođu primjerice do Krapine. Ali vlakom mogu do Zaboka pa dalje biciklističkom stazom i manje prometnim cestama prema svojem odredištu.
Umirujuća i netaknuta priroda Hrvatskog zagorja prava je ljetna pozivnica. Biciklom je najljepše otkriti Zagorje, a prirodna idila i mistične priče brojnih dvoraca i perivoja samo će potaknuti avanturističku maštu. Što još obići i kamo otići? Ruta termalnih izvora nije teška, a povezuje Tuheljske i Krapinske Toplice. Naći će se vremena za odlazak i na zagorsku puricu i štrukle. Poslije stignem još do Dvora Veliki Tabor.