Bilo mu je 16 godina tek, kada je, bez ikakvog motiva, hladnokrvno ubio dvoje ljudi - svoju vršnjakinju, djevojku koju čak nije niti poznavao, a par tjedana kasnije i svog 63 –godišnjeg susjeda. Kada su slučajno saznali da je jedan mladić u videoteci čak 50 puta posudio film "Rođeni ubojice", policajci su zakucali na vrata obiteljske kuće Srđana Mlađana. Kao maloljetnik dobio je tada maksimalnu kaznu od 10 godina zatvora, no zatvorske rešetke nisu ukrotile njegov poriv za ubijanjem. Četiri godine kasnije, za vrijeme slobodnog vikenda, ponovo je ubio – žrtva je bio policajac, a Mlađan je time, do svog 21. rođendana, postao trostruki ubojica i jedan od najozloglašenijih hrvatskih zločinaca. "Karlo, jedina moja ljubavi, zauvijek tvoja Betty", napisala je na zidu osnovne škole u Petrinji šesnaestogodišnja gimnazijalka Elizabeta Šubić, ne sluteći da je ta hladna subota, 3. siječnja 1998., posljednji dan njezina kratkog života. Dok je sjedila na stubama i čekala svog dečka, koji je trebao doći za deset minuta, prišao joj je njezin vršnjak, Srđan Mlađan.
Nakon kratkog razgovora iz sportske je torbe izvadio očevu strojnicu te je, bez ikakva povoda, ispalio dva hica u djevojku koju je vidio prvi put u životu. Jedan metak pogodio je Elizabetu u vrat, a drugi u glavu. Nakon što ju je hladnokrvno ubio, Mlađan je spremio oružje u torbu te se gradskim autobusom vratio u Sisak. "Odlučio sam na tom mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi", rekao je kasnije istražiteljima mladi delinkvent, koji je već bio poznat policiji zbog provala. I dok je policija tapkala u mraku, nakon nešto više od mjesec dana Mlađan je ponovio svoj krvavi pir. U sisačkom naselju Željezara, na gotovo identičan način kao i Elizabetu, s tri hica iz očeve puške ubio je svog susjeda, šezdesettrogodišnjeg umirovljenika Petra Jančića.
Ubojstvo po filmskom scenariju
Ne uspijevajući povezati ta dva, naizgled nasumična i ničim motivirana zločina, policija je i dalje tapkala u mraku, sve dok Mlađan, nesvjesno, nije ostavio trag. Nakon pljačke poslovnice Sisačke banke, samo pedesetak metara od njegove kuće, obruč oko njega počeo se stezati. Kriminalističkom obradom otkriven je tada bizaran detalj - u lokalnoj videoteci Mlađan je čak 52 puta posudio film Olivera Stonea "Rođeni ubojice", čija uvodna scena prikazuje egzekuciju djevojke upravo na identičan način na koji je mjesec dana ranije bila ubijena 16-godišnja Elizabeta. Taj je trag policiju doveo na prag obitelji Mlađan, a Srđanov je otac odmah priznao da ima automatsku pušku koja je nestala. Vještačenje čahura potvrdilo je crne slutnje - bila je to puška iz koje je ubijeno dvoje nedužnih ljudi. Istragom je tada otkriveno da je Mlađan pušku i odjeću skrivao na obližnjem groblju.
Budući da je bio maloljetan, zakon je Mlađanu bio svojevrstan 'saveznik'. Za hladnokrvno ubojstvo petrinjske gimnazijalke, ubojstvo sisačkog umirovljenika, raniji pokušaj ubojstva čuvara tržnice u Capragu te oružanu pljačku Sisačke banke, bio je osuđen na maksimalnih 10 godina maloljetničkog zatvora. Iako su na suđenju vještaci-psihijatri iznijeli nepodijeljeno mišljenje da je malodobni mladić psihopat bez trunke empatije te je vrlo opasan za okolinu, a zamjenica državnog odvjetnika istaknula je odsutnost bilo kakvog kajanja, dok je sam Mlađan, po izricanju kazne, dobacio sucu 'Vidimo se u paklu', sisački je monstrum ipak uspio kreirati sliku o sebi kao o uzornom zatvoreniku. Zbog dobrog vladanja, sustav ga je smatrao rehabilitiranim te se našao među zatvorenicima kojima su, za vikende, dozvoljeni izlasci u grad, što se ubrzo pokazalo kobnim.
Ponovo je ubio, opljačkao banku i zatočio taoce
U veljači 2002. godine, za vrijeme jednog od ukupno 22 izlaska tijekom vikenda, Mlađan se nije vratio u požeški zatvor. Vijest o njegovu bijegu izazvala je strah i paniku diljem Hrvatske, a posebno u sisačkom kraju, gdje su prestravljeni roditelji djecu držali zaključanu u kućama. Ubrzo se ispostavilo da je taj njihov strah bio itekako opravdan. U samo par sati bijeg sisačkog monstruma pretvorio se u krvavu noćnu moru. Mlađan je u Zagrebu unajmio stan, nabavio je pištolj i opljačkao poslovnicu Sisačke banke u Zvonimirovoj ulici. Dok je policija za njim tragala, u ponedjeljak, nešto prije 20 sati, na ulazu u zgradu u Ulici Ante Jakšića 22 u kojoj se skrivao, presreo ga je policajac Milenko Vranjković King. Našavši se oči u oči s njim, Mlađan ni trenutka nije oklijevao. Ispalivši tri hica, dva u glavu i jedan u vrat, hladnokrvno je ubio četrdesetogodišnjeg policajca, iza kojega je ostalo troje djece. Nakon trećeg ubojstava, koje je počinio prije svog 21. rođendana, Mlađan je pobjegao s mjesta zločina. Svi izlazi iz Zagreba bili su odmah blokirani, a na teren su izašli policajci u pancirkama i s dugim cijevima. Bježeći od policije, u Ulici Nikole Kollera 5 na zagrebačkim Ravnicama, Mlađan je upao u obiteljski stan i zatočio taoce, 47-godišnju Boženu Kosović, njezinu 26-godišnju kći Nikolinu i 17-godišnjeg sina Mirka. Tročlanu obitelj satima je držao u stanu, a nešto prije ponoći počeo je mobitelom pregovarati s policajcima. Tražio je da na mjesto događaja dođu novinari domaćih medija i inozemnih agencija.
"Bojao sam se da će me, nakon što se predam, policajci ubiti zato što sam ubio jednog od njihovih", izjavio je Mlađan, objašnjavajući zašto je inzistirao na tome da prilikom njegove predaje budu prisutni novinari. Nakon višesatnih pregovora s policijom, u 1 i 30 sati iza ponoći, talačka je kriza konačno bila završena. Gol do pasa, s rukama podignutim u zrak, Mlađan je izašao iz zgrade u kojoj je držao taoce i predao se policajcima. Novo suđenje koje je uslijedilo bilo je ponovo obilježeno njegovim bahatim ponašanjem i potpunim izostankom kajanja za zločine koje je počinio. "Svoj sam život podredio kriminalu. Do te sam spoznaje došao s otprilike trinaest godina... Ne smatram se psihički bolesnim. Nije za mene psihoterapija. Za mene je metak u čelo... Ne da mi se pričati o sebi, ništa ne koristi, sve je već zapisano u papirima. Čekam robiju i gotovo... Ljutit sam na sebe, jer su me uhvatili... Nisam tako planirao...", rekao je Mlađan psihijatrima koji su ga vještačili tijekom suđenja.
'Šteta što nema više ljudi poput mene'
Da je zločin počinio samo 66 dana kasnije, Mlađan je mogao dobiti kaznu i do četrdeset godina zatvora. No, budući da je treći puta ubio prije no što je navršio 21 godinu, kao mlađi punoljetnik osuđen je na maksimalnih 15 godina zatvora. Prilikom izricanja te presude izjavio je: "Nije mi žao što sam to učinio! Šteta što nema više ljudi poput mene." Presuda za posljednji zločin postala je pravomoćna u studenome iste godine, a ukupna kazna Srđanu Mlađanu u konačnici je objedinjena na 27 godina, te ju je nastavio odsluživati na Odjelu posebnog nadzora Kaznionice u Lepoglavi, gdje ga smatraju najopasnijim zatvorenikom u Hrvatskoj. Na zatvorsku adresu ubrzo su mu počela pristizati brojna pisma obožavatelja. Jedno od njih napisala je Elie Molnar, mlada Zagrepčanka koja je bila fascinirana njegovim mračnim likom i djelom. Nakon što su se dopisivali tri mjeseca, u listopadu 2019. par se, pod strogim nadzorom stražara, vjenčao u lepoglavskom zatvoru, a njihovo sudbonosno da iza rešetaka bilo je prava medijska senzacija. Mlađan je svoju 20-godišnju mladenku, koja je donijela prstenje, prvi put uživo vidio na dan vjenčanja u zatvorskoj dvorani, a vjenčani kum mu je tada bio Željko Bijelić, čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u podizanju nove optužnice, nakon koje je Mlađanovo puštanje na slobodu 2027. postalo krajnje upitno.
"Popis za odstrel"
U svibnju 2027. godine Mlađan je trebao odslužiti punu kaznu od 29 godina. No, krajem 2025. optužno je vijeće Županijskog suda u Varaždinu potvrdilo novu optužnicu protiv njega, nakon što je otkriveno da je iz ćelije pokušao organizirati novi val zločina. Tereti ga se da je iz zatvora u Lepoglavi, od listopada do prosinca 2021., sustavno nagovarao svog tadašnjeg vjenčanog kuma, Željka Bijelića da, nakon što izađe na slobodu, likvidira ljude koji su svjedočili protiv njega. Na tom 'popisu za odstrel' navodno se nalazilo pet osoba, uključujući policajce, ljude iz pravosuđa, a na listi se našla i njegova supruga Elija. Osim na ubojstava, Mlađan je poticao i na otmice, a navodno je svom kumu naložio i da na računalo jedne osobe presnimi program s nezakonitim sadržajem. S novom optužnicom za 5 kaznenih djela, koja je potvrđena u prosincu 2025., priča sisačkog monstruma dobila je jedan od najbizarnijih i najopasnijih zapleta u povijesti našeg pravosuđa.
Umjetna inteligencija o psiho-profilu trostrukog ubojice
Psihološki profil Srđana Mlađana jedan je od najsloženijih, ali i najjezivijih primjera u povijesti forenzičke psihijatrije na ovim prostorima. Da bismo ga razumjeli, moramo sagledati kontinuitet njegovog ponašanja – počevši od njegove prve žrtve, preko pljački, pa do "teatralnosti" kojom se služi. Nakon analize, umjetna je inteligencija izdvojila nekoliko ključnih stupova njegovog profila:
1. Maligna narcisoidnost i potreba za pažnjom
Mlađan nije "obični" ubojica koji se skriva, on je ubojica koji želi da se o njemu piše. Prvo ubojstvo počinio je bez ikakvog motiva, samo kako bi vidi kakav je osjećaj oduzeti nekome život, što ukazuje na ranu pojavu emocionalne hladnoće. Nadalje, on koristi svaku priliku kako bi ostao u centru pozornosti - vjenčanje u zatvoru nije bilo čin ljubavi, nego čin manipulacije javnošću i institucijama. On doslovno uživa u statusu "zvijezde" među kriminalcima.
2. Disocijalni poremećaj ličnosti (Psihopatija)
Kod sisačkog monstruma prisutne su sve klasične karakteristike psihopate. Kao prvo potpuni izostanak empatije - on žrtve ne vidi kao ljude, nego kao objekte za postizanje svog cilja, bilo da se radi o osjećaju moći ili o novcu. Drugo je impulzivnost kontrolirana hladnom logikom - Iako je prvo ubojstvo koje je počinio bilo "eksperimentalno", ubojstvo policajca bilo je brutalno pragmatično. Treća je sposobnost manipulacije - uspio je uvjeriti mladu djevojku da se za njega uda i vjenčanog kuma da mu bude odan. Upravo to je "šarm" koji psihopate koriste kako bi iskoristili druge ljude.
3. Kompleks moći
Ponašanje Srđana Mlađana u sudnici, dok se smješkao vezan lancima i okružen specijalcima, sugerira da on uživa u strahu koji izaziva u svom okruženju. Činjenica da sastavlja 'popis za odstrel' te iz zatvora planira likvidacije pokazuje da on sebe doživljava kao "suca i krvnika", čak i onda kada je potpuno nemoćan iza rešetaka. To je očajnički pokušaj zadržavanja kontrole nad vanjskim svijetom. On se hrani činjenicom da je država zbog njega morala promijeniti zakone (tzv. "Lex Mlađan"). Naime, prije slučaja Mlađan, sustav nije pretpostavljao da netko sa 16 ili 17 godina može biti "formirani", hladnokrvni ubojica, te je hrvatsko zakonodavstvo na maloljetne počinitelje gledalo isključivo kroz prizmu preodgoja. Prema tadašnjem zakonu, mlađem punoljetniku za najteža kaznena djela, uključujući višestruka ubojstva, nije se moglo izreći više od 10 godina maloljetničkog zatvora. Kako bi se spriječilo da se monstrumi "skrivaju" iza svoje dobi uvedene su izmjene - prag za najteža kaznena djela, koja su počinili stariji maloljetnici i mlađi punoljetnici, je pomaknut. Omogućeno je da se mlađim punoljetnicima (18-21 godina), ako se procijeni da su počinili djelo s posebnom brutalnošću ili da su psihički profilirani kao trajna opasnost, mogu izreći kazne koje su bliže kaznama za odrasle (do 20, pa čak i 40 godina). Postroženi su i kriteriji za vikend-izlaske osobama koje pokazuju visok stupanj društvene opasnosti. No, sve se to nije moglo retroaktivno primijeniti i na samog Mlađana te je on na neki način ipak pobijedio sustav.
4. Nemogućnost resocijalizacije
Psiholozi bi rekli da je Mlađan "rezistentan na tretman". On ne uči iz kazne. Zatvor za njega nije mjesto pokajanja, nego operativna baza. Njegova izjava "Više nisam isti!" samo je naučena fraza za koju zna da je sudovi žele čuti, dok on iza kulisa i dalje naručuje ubojstva. Srđan Mlađan je primjer profila predatorskog ubojice. Za razliku od ubojica koji djeluju u afektu, vođeni bijesom ili ljubomorom, on djeluje iz unutarnje praznine koju popunjava osjećajem moći nad životom i smrću.