Katolička crkva između misionarske Bolivije i svećeničke pedofilije

Oči cijeloga svijeta bile su zadnja četiri dana prošloga tjedna uprte u Vatikan jer je bilo dojmljivo gledati kako se papa Franjo, pozvavši sve predstavnike mjesnih crkava i kardinale u Rim, odlučio obračunati s pedofilijom u Crkvi. Nakon niza skandala to je bilo nužno.

Crkva se morala okupiti na jednome mjestu i odlučiti smrskati glavu toj nemani koja joj je napravila više štete nego svi njezini neprijatelji izvana. Gnjusno je i sramno, doista, gledati i slušati sve što se događalo. No ono što se prošloga tjedna dogodilo u Vatikanu vraća nadu da Crkva ima snage ozdraviti vlastitim snagama, ma koliko je ovo čišćenje stajalo u nedavnim i sljedećim godinama. Obračun sa svećeničkom pedofilijom mora biti nemilosrdan. I bit će tako. To će se tek vidjeti nakon što papa objavi motu proprio za mjesec do dva s detaljnim uputama kako se boriti protiv toga zla nad zlima.

No, dok su s jedne strane oči svijeta bile uprte u Vatikan, kod nas je mnoštvo očiju, ali daleko manje od toga broja bilo uprto u zagrebačku Dubravu, točnije u kapucinski samostan i crkvu sv. Leopolda Bogdana Mandića koju je pohodio hrvatski misionar u Boliviji, kapucin fra Ivica Vrbić.

Bilo je dirljivo gledati prepunu crkvu na večernjoj misi u nedjelju, na kojoj se skupljao milodar isključivo za tu zemlju i te ljude, koja je toliko siromašna da našem čovjeku to teško ide u glavu. I to ne samo siromašna materijalnim dobrima nego i onim moralnim, općeljudskim. Nikoga tako nije mogla ne dirnuti priča fra Ivice Vrbića s kraja mise, kada je opisivao rad svoje misije s još trojicom fratara, kada mu je na ispovijed došla 12-godišnja djevojčica i rekla da je sagriješila jer nije slušala mamu.

Kod nas bi joj svećenik zacijelo udijelio brzo odrješenje i blagu pokoru, ali bolivijski misionar morao je biti jako mudar i pažljiv i pitati je kako to nije slušala mamu jer zna da je najveći broj djece u Boliviji brutalno zlostavljan i da je to zemlja je u vrhu svijeta po broju maloljetničkih trudnoća.

“Rekla mi je da za novac moram spavati s rođakom pa je prvo nisam htjela poslušati, nakon čega je rekla: ‘Ako nećeš milom, onda ćeš silom’“, kazala je djevojčica misionaru koji kaže da u Boliviji curicama ugrađuju kontracepcijske čipove kako ne bi mogle zatrudnjeti pri zlostavljanjima, zbog čega su njihove majke presretne, što je pak drugi dio te stravične informacije.

Crkva je u Boliviji tješiteljica i spasiteljica, kao i u sličnim dijelovima svijeta. Hrani i liječi tu djecu, pomaže ljudima moralno rasti. Svećenici žive u lošim uvjetima i daju sve od sebe ostavljajući srce među tim selima do kojih nema ni asfalta.

Pedofilija u Crkvi ponikla je, kako je rekao papa Franjo, u okrilju klerikalizma, tj. zatvorenih svećeničkih moćnih krugova koji nikome nisu polagali račune. Dakle, to su dvije Crkve. Jedna koja to zapravo i nije.

I kako je rečeno u Vatikanu, mora nestati. I ona druga, Crkva siromašnih, napuštenih i zlostavljanih, zbog koje Katolička crkva i dalje mora nastaviti živjeti.